* * *
Đevojka i tantovilje[1]
Paun pade na dvore,
Pustn perje do zemlje.
Čuj, preberi, paune!
Čuj, preberi tamne noći:
Ko ne ljubi crne oči: 5
Na oči mu san ne more;
Od jada ga glava boli;
Od gdave mu gora vene. -
U toj gori sitno cv'eće,
Sitio co’jeće tantovilje. 10
Đevojke ga berijahu.
I u kite kitijahu.
Ali cv'jeće govoraše:
Boga vama đevojčice!
Još cvijeća naberite, 15
I u kolo ponesite.
Svakom cv'jeća podijel'te:
Nevistama ne dijel'te!
Neviste me ružno nose:
Obdan nose u kikama, 20
Obnoć taru s' momčinama.
Đevojke me l'jepo nose:
Obdan nose za kapama,
Obnoć meću na vodicu:
Da im cveće ne vene, 25
Da im žao ne bude.
|
|
Reference
- ↑ Ovo jv nekakovo bilje koje cvjetava ma ja neznam hako izgleda. I u Bosni tako reku.
Izvor
Srpske narodne pjesme iz Like i Banije koje je sakupio i za štampu priredio Nikola Begović, (PRILjUBIO SRPSKOJ OMLADINI), Knjiga prva, u Zagrebu, Štamparija F. Fišera i dr., 1885., str.: 76-77.