Šla je žena poj po vodu
|
Napomena
Ovaj motiv, ali s nešto drukčijom razradom, jako je zastupan u štampanim a i rukopisnim zbirkama našeg pjesničkog folklora.
Varijante iz raznih publikacija te istarskih rukopisnih zbirka
1. Fr. Kurelac, »Jačke ili narodne pesme prostoga i neprostoga puka Hrvatskoga po župah šoprunjskoj, mošonjskoj i železnoj na Ugrih«. Zagreb, 1871., br. pjesme: 607. Početni stih: »Imala je žena muža«. Pjesma je iz Hrvatske Sice. Samo se muž riješio ženina knuta i pokazao hrabar.
2. »Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Istri i Kvarnerskih Otocih«. Trst, 1879., br. pjesme: VI, IV. diel (»Lienobi«). Početni stih: »Šla je ženka po vodu«. Tek djelomično i po prvom stihu slična našem primjeru.
3. »Istarske narodne pjesme«. Opatija, 1924., br. pjesme: 10, str. 193. Dječije pjesme II. Početni stih: »Baba kuha lobodu«. Sadržaj se nešto izmijenio i proširio.
4. Bošković-Stulli, rkp. INU 84, br. 12. Početni stih: »Popala je poletu«. Nešto proširena varijanta.
5. Karabaić, not. rkp. INU 151, br. 14. Početni stih: »Popal (je) kosu na rame<.
6. Matetić-Ronjgov, not. rkp. INU 36, br. 16. Početni stih: »Pošla je žena po oganj«. U ovoj varijanti na kraju đolazi i pop, ali kao grešnik, nabijač rogova.
7. Ibid., not. rkp. INU 165, br. 22. Početni stih: »Uzeja kosu i tambolac«. Fragment.
8. Taš, rkp. INU 94, br. 32. Početni stih: »Pošla je žena po oganj«.
9. Ibid., rkp. INU 83, br. 22. Početni stih: »Ze san kosu i tombolac«. Fragment koji se osamostalio.
Референце
Извор
Istarske narodne pjesme, uredio, napisao uvod i prozumačio Olinko Delorko, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, Narodno stvaralaštvo Istre, knjiga 2, 1960., str. 141.