* * *


Zlato materino

Majka goji kćericu jedinu,
Tri je leta ime joj zbirala,
Razbrala joj Zlato Materino.
Kad je Zlato na dobu odreslo,
Zlato bi se rado oženiti, 5
Mal ju majka za nikoga ne da,
Već ju drži dvoru za lipotu.
Pital ju je Burje Zelenčiću.
Njemu majka nij’ otila dati;
Oni su se pod muče ljubiii. 10
Pital ju je Kraljeviću Marko,
Njemu ju je majka obećala,
Rukovala i prstenovala.
Zlato šeće s kamare v kamaru,
Pa napiše jedno pismo malo, 15
Pak ga šalje Burji Zeienčiću.
U knjizi mu j’ ovako pisala:
„Ženi se ti, kamo j’ tebi drago,
Al je mene majka obećala,
Rukovala i prstenovala." 20
Burjan šeće s kamare v kamaru,
Pa napiše jedno pismo malo,
Pa ga šalje Zlatu Materinu:
„Ženi se ti, kamo j’ tebi drago,
A ja ću se junak oženiti, 25
Brzo, Zlato, za zemljicu crnu.
Dever — moja drvetna kašeta,
A ljubica — ta crna zemljica."
Zlato šeće s kamare v kamaru,
Pa napiše jedno pismo malo, 30
Pak ga šalje Kraljeviću Marku:
„Nedeljica, koja prva dojde,
Skupi svaću i ti pojdi po me,
Skupi svaću, koliku ti drago,
Svu gospodu i gospodske sine!“ 35
(Nediljica, koja prva dojde,
Skupi Marko, svaću nebrojenu:)
„Ajmeh, majko, čigova su svaća?“
„„To su svati Kraljevića Marka."“
Veli Zlato Kraljeviću Marku: 40
„Ne peljaj me po toj crnoj gori,
Neg me peljaj po Burjevih dvori,
Da ja Burji veću tugu dajem.“
(Projde svaća po Burjevih dvori.)
Pod funeštrom zelena naranča, 45
Pod narančom Burjeva majčica,
Kose splita i milo se plače.
Zapita ju Zlato Materino:
„Što se plačeš, Burjeva majčica?“
„„Potriba je meni cvilovati, 50
Kad mi Burjan na smrtnoj postelji.““
„Bi se moglo s Burjem govoriti?“
„„Govor’, Zlato, koliko ti drago!““
Zlato šeće s kamare v kamaru.
Kad je Zlato došlo u kamaru, 55
Ter se nagne na Burjevu glavu.
Nagnula se i milo se plače,
I još Burja u riči bijaše,
Ter zazivlje milu majku svoju:
„Što su, majko, podi prehudeli, 60
Da me moči hladna vodenica,
Da mi moči ovo bilo čelo?“
Njemu majka milo odgovara:
„„Nisu, sinko, podi prehudeli,
Nit te moči hladna vodenica, 65
Nego suze Zlata Materina,
Koje teču kano rika voda.““
Nato reče Burju Zelenčiću:
„Ajmeh, Zlato, prekasno je za to!"
Ričju zusti i dušicu pusti. 70
Na to reče Zlato Materino:
„„Aj prokleta budi svaka majka,
Ka raspusti milo od dragoga,
Kada ženi drago za nedrago."“
Ričju zusti i dušicu pusti. 75
Pusti junak, pusti ju divojka.

St. Žiža, br. 52. Od Gaudente
Lister iz Suska kod Lošinja.

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg


Референце

Извор

Istarske narodne pjesme, izdala "Istarska književna zadruga", [Opatija], 1924., str. 139-140.