ZAČINKA IV
RADMIO SVJETUJE LJUBMIRA
Svjetovaše pridragoga
Radmio pastijer druga svoga,
gdje se bješe pri kladencu
sasto š njime dublja u sjencu:
»O Ljubmire, tvê ljuveno 5
što ti 'e lice priobraženo
u proljeće tvoje bilo
kako u ruse rumenilo,
a u blijedu tvomu licu
samo gojiš sad ružicu? 10
Vinograd si vas posjeko,
psi ti pusto loču mlijeko,
koštravu ti njiva plodi,
u ništa ti ljeto othodi;
pčele ti se već ne roje, 15
neplodno je stado tvoje;
pšenicu ti mravi plijene
sred livade nepožnjene;
dublje ti je posječeno,
voće raste neohaštreno; 20
stadu njegda pridragomu
vuk je sada pastijer tvomu;
druzi u stane svoje vuku
tvoju stoku, tvoju muku.
Izgledaj se kako radi 25
okon njive Ljubmir mladi! —
Vinograd je druzijem hrana,
zgrada 'e tebi neokopana.
O Ljubmire, o Ljubmire,
evo t' božje i me vire — 30
skoro ćeš se htjet kajati,
a vremena neć imati!« —
Odgovor mu Ljubmir ne da,
kroz oko ga neg pogleda:
»Ljubica je — reče — kriva 35
svemu temu, i sve uživa;
ja je ljubim i ljubit ću,
za nju život izgubit ću,
ostalo ću sve pustiti,
a samo ću nju ljubiti.«40