Usein kapetan od Gradačca digao se je protiva caru[1]
(God. 1831-2.)
Podiglo se jato golubovo,
Iz široka polja Sarajskoga;
To ne bilo jato golubova,
Već to bile mlade Serajlie
Pred njima je Huso kapetane, 5
Pored njima Tuzla kapetane[2];
I odoše ka Ipeku ravnu.
Kad su došli ka Novu pazaru,
Pazarkinje pjesmu izpjevale:
„Huseine, svetčevo koljeno, 10
A ti Tuzla, care od Stambola.“
I dođoše ka Ipeku ravnu
Vas su Ipek listom porobili,
Porobili, pa ga zapalili.
Ljuto kunu sve ipekske majke, 15
Ljuto kunu ipekskog vezira:
„Bog ubio ipekskog vezira,
Gdje nam pušća jednog dušmanina
Dušmanina Husu kapetana!"
I uteče ipekski vezire 20
I uteče žalostna mu majka.
Ja da vidiš Husu kapetana,
Šta on radi po Ipeku ravnu:
Tjera momke ostaše djevojke
I ostaše ostarile majke 25
Kukajući kano kukavice,
Preverćući kano lastavice. —
Ja da vidiš ipekskog vezira.
On ti iđe caru čestitome,
Čini tužbu caru u Stambolu, 30
Car mu daje vojsku nebrojenu,
A pred vojskom pašu Mahmut pašu.
Kad je doš'o ka Novu Pazaru,
Govori mu Huso kapetane:
„Čuješ li me paša, Mahmut paša, 35
Turčin jesi, vjere ne imadeš,
Nit' imadeš dina ni amana
Niti postiš turskog ramazana,
Jer ti imaš doboš ko u kralja,
Vojska tvoja za Boga ne znade. 40
Ostavila svetca Muhameda,
A obukla đaursko odjelo."
Na to se je paša razljutio.
I on ode šeher Sarajevu.
Na Pale je paša dohodio, 45
Na dobro ga Huso dočekao:
Iz pušakaka mekijeh krušaka;
U z'o čas ga tako dočekao.
Kad je treća noćca nastanula:
Pobieže nam Huso kapetane, 50
I ostale mlade Sarajlije
Sarajlije - ponosite glave,
Poglavari šeher Sarajeva
A prednjaci Huse kapetana;
Pobjegoše niz Posavlje ravno, 55
Pravo, zdravo u zemlju Njemačku
Jer je dao mito plemenito,
Dao Huso plete i dukate,
Da kaure na ruci imade.
Sve to njemu uzalud bijaše; 60
Dobavi ga care od Stambola.
Pa ga pita silni Mahmut care:
„Što ti činiš Huso kapetane?“
Zar ti nećeš paše i vezire,
A u onoj Bosni ponosnoj? 65
Kakve imaš careve fermane?
Znaš li bolan, Huso kapetane!
Da imadeš krila sokolova,
De s’ odlet'o preko cerna mora
Da bi tebe opet dobavio. 70
Čuješ li me Huso kapetane?"
Huso mu se krivo kuniaše:
„Aman care, mio gospodare!
Nit' sam meto paša ni vezira,
Niti mula niti muselima, 75
Nit’ ikakvih drugih poglavara;
Već i mene sila nagonila,
Nagonila šeh'ru Sarajevu,
Nagonile baše Sarajevske."
Na to mu se care rasrdio: 80
„Baca Husu u zindan tamnicu,
Derža njega punu godinicu,
Uzima mu blago nebrojeno,
Na mukam' ga care pogubio.
