Srce me, upivaj, toj ti bud' razgovor,
kunući ne pristaj gospođe slatki dvor;
zač ovo silom mrem. Na toj li bih stvoren,
gdi kako jeljen grem od lovac umoren?
Srce me, upivaj; ali si zanimil? 5
kunući ne pristaj onu ka te ucvilil':
da bi t' se prikratil' svi puti i strli,
kud bi se obratil tvoj stupaj prihrli;
da bi još tve srce padalo u nesan,
da želi sve smrce i u noć i u dan; 10
da bi još tve prsi, ružicom ke cafte,
uzdihal' jak vrsi na dubju kad trepte;
da bi jošte ruci prstenčac ne snosil',
neg kako drjeven glas svudi vik provodil';
da bi još vrat visok usahal jak cvijetak, 15
kijem vidiš vas istok jak s neba mjesečak;
da bi još zblidil' sva i obraz oholi,
jakino od mrtva kad čovik priboli.
Ostani vesela kako prid suncem mraz,
zač mene dresela učini tvoj obraz.20