Prstenče, ki si bil u brijeme minuto
u milos mo'e vil na ruci gizdavi,
sa mnome ti veće sad nijesi u slavi,
krostoj ter obadva cvilimo mi zato.
Sad bitje od svita prihodi tač ljuto, 5
da čas si u milos, ončas ne u ljubavi.
Krostoj se ne boli, ere se toj pravi:
da dobro od svita nije vječno ni kruto.
Led si bil studeni u vile ter svitlos,
nu sada ognjen plam mojojzi tamnosti, 10
er s' mjesto prominil, prominil si i rados.
Nu stâti sad sa mnom ne primaj žalosti,
ni haj se da imaš od druzijeh već milos;
zač bitja obćena u većoj su kriposti.
