Pohval'te diklicu, molim vas, kako ja,
zač nosi pri licu ljeposti od raja.
Svila je kosice gojtanom od zlata
okolo glavice, pod krunom da cvata.
Još ima diklica dva tanka pramena 5
ka pušta niz lica sa zlatom predena.
Bistra su dva oka bez nijedne hitrosti,
dim da su žestoka ljuvene krjeposti.
A ličcem odsijeva svijetlomu sunačcu,
najliše kad spijeva u zlatom vjenačcu. 10
Zamami srdačce rumeni obraz tvoj,
prisvijetlo sunačce, ne krati život moj.
Sluga t' sam pravedni cjeć tvoje ljeposti,
i sada i sve dni sa svome krjeposti.
Pravo je da imaš sve hvale od svijeta, 15
jer ljepos vazimaš svakoga, dim, cvijeta.
Jedna si na svijeti pridragom ljepotom -
ne mogu izrijeti ni će bit i potom.
Ovuj ću diklicu hvaliti nada sve,
zač nosi pri licu ljeposti gizdave. 20
Dosta.