Iduć gorom u prošetu ja djevica mlada
sjutra dzorom, kad u pjesni slavic boli sklada,
nađoh mlaca gdi ležaše u dubravi gusti
izranjena trovnom strilom, ku zao gusar pusti,
koga stavih da ozdravim podobnima licim5
njega sveđer zgovaraje veselima ričim,
i što rana njegova se bolna ozdravljaše,
toj se moja druga nova većma žestočaše.
Koga kada zdrava stvorih, molih s mukom zlome,
da bi mene ktil ozdravit' ljuvenom željome,10
mladac hteći haran biti meni momi mladi
ozdravi me licim svojim u razbludnoj nadi.
Za to velju, da rečeno na svitu je svima:
tko satvara har mlacima, s mladac milos prima.