Novela od Stanca
Писац: Марин Држић
Prizor prvi


Noćnici govore: VLAHO, MIHO


        VLAHO

Ognjili ti kosti! Što se ne javljaše?
   Ktijah te probosti, da se ne otkrivaše.

 

        MIHO

Ne bjeh te poznao, ter oto malo sad
   nijesam te štropijao.

 

        VLAHO

                              Nijes' pratik, još si mlad.

 

        MIHO

Vidiš li mčinu ovu?

 

        VLAHO

                              Vidim, sva je rđava.

 

        MIHO

   Bila je na provu!

 

        VLAHO

                         Zato je krvava!

 

        MIHO

Nu ukaž' tu tvoju! Daj da se sijecamo.

 

        VLAHO

   Ne kažem ja moju, nego kad se škrimamo.

 

        MIHO

Nut obraza od škrim'je! to 'e taj brokjerina?

 

        VLAHO

   Činit skakat umije s Duičinijeh skalina
gamad'ju kako s' ti.

 

        MIHO

                              Zatoj sad bježaše.

 

        VLAHO

   Sad ti dah sto liti!

 

        MIHO

                              Koga ono tjeraše?

 

        VLAHO

Po muku božju, smih!

 

        MIHO

                              Izreci! Što će bit?

 

        VLAHO

   Sad sastah na vratih - ne mogu od smijeha rit...

 

        MIHO

U one pr'jateljice...

 

        VLAHO

                         ... frotu njekijeh mladijeh...

 

        MIHO

   ... koja penga lice?

 

        VLAHO

                              ... i satjerah ih svijeh.

 

        MIHO

Hoć' mi rijet u koga?

 

        VLAHO

                              Rijet ti ću sve poslije.

 

        MIHO

   Iz Podmirja u onoga?

 

        VLAHO

                              Po muku božju, nije!

 

        MIHO

Zanijekao s'! Smiješan t' si, tajiš stvar od ništa!

 

        VLAHO

   U one, čudan t' si, stareži s Garišta.

 

        MIHO

Kurvine zlostare, s kijem ti se 'e sastala!
   Obraza od bokare ka je triš opala!

 

        VLAHO

A ti gdje s' dosle bio? Kako li s' od oca
   iz kuće izit smio?

 

        MIHO

                         Bogme imam smiješna oca!
Kuću mi zatvori, ma ja, kad večeram
   fengam poć leć gori; a ja ti omijeram
kako ću se kalat niz njeku funjestru
   i, kad podu svi spat, obučem se u pjastru;
čelatu na glavu, brokijer na bedru u čas
   stavim, a rđavu ovu mčinu na pas,
pak se niz konopac na ulicu kalam,
   a mudri moj otac u odru mni da sam.

 

        VLAHO

Smiješni su oci ovi! Neće im se njekad
   da su i oni bili svi lovci kako i mi sad,
ki noćno lovimo kako i jeji.

 

        MIHO

                                        Taki e' svijet!

 

        VLAHO

   Neg er se bojimo hasasa, ja ću t' rijet...

 

        MIHO

Useru hasase! Ter što će hasasi?
   Od Place čuva' se, indje svudi lazi.

 

        VLAHO

Ho'mo ta! Gdigodi imaš što?

 

        MIHO

                                   Je li tvoj?
   Bogme imam.

 

        VLAHO

                         Da hodi!

 

        MIHO

                                   Nu prvo čuj ovoj!
Sinoć je došao njeki Vlah smiješan
   i nebog nije našao u gradu nigdje stan,
ter se je prislonio prid fontanu uz mir,
   kozle je donio i grudu i jedan sir.
Š njime sam dosada sprdao, - smiješan je!
   ma mu glava pada oda sna, ljuljan je.
Da' da mu kugodi novelu učinimo!

 

        VLAHO

   Per Dio, da', da hodi! - Koga ovo vidimo?
Sad ću na nj udarit.

 

        MIHO

                                   Da' mu deset liti!

 

        VLAHO

   Ki će vrag ovo bit? Vrag se će š njim biti.

 

        MIHO

Ne basta t' animo, po muku božju, to!
   Da' da mu se javimo. - Cumpare, fa motto!