Ne čini, bože moj, da u led postavi
milosni plamen tvoj od vječne ljubavi.
Neposluh hudi moj i ma zled velika,
budući ja stvor tvoj i tvoja prilika,
ti hotje jur sljesti s nebeske visine,5
za patit bolesti rad naše krivine.
Ako je ljubav taj pri tebi još čuti,
molju te, moj stupaj na prav put naputi.
Slobodi sad mene, smirno te ja molju
zle tuge ljuvene, kom tužeć sve bolju,10
dostojan svim da ja nijesam har za taku
nu dobros tva velja dobiva zled svaku,
ter vazda rad toga, neka se grijeh straje,
pomagaš svim toga, koji se jur kaje.
Tim, vječni kralju moj od vječne visine,15
nemoj čin't', sluga tvoj u grihu da zgine,
neg oplač' sve moje od griha zle rane
vodome od tvoje milosti izbrane,
neka ja budu doć s imenom svojime
tu, gdi smrt ne ima moć, ni mjesto, ni vrime.20
