Mada/32
| ←Šena prva | Mada Писац: Nepoznati autor ŠENA DRUGA |
Šena treća→ |
OBLOŽDER: Gdje si Vesela, rosice moja, što mi je od tebe, daj almanco da ti zahvalim, er mi je s gosparom reuškalo pulito što si me naučila, nego te molim, dušice, hoćemo li veće mi dovršiti među nami što imamo, kada gospara Pava vjerimo za gospoju Lučiju, a ja ću se oženiti za tebe, to ćemo i uživati.
VESELA: To da se ja udam za tebe to je sve dobro, ma da se moja gospodarica za tvoga gospara vjeri, to je imposibilo.
OBLOŽDER: Da što mogu učiniti? ako me je i sad poslo da kucam na vrata i da joj rečem, da bi uzo š njom govoriti.
VESELA: Hodi da mu salamo bertu! Reci, da je gospoja Lučija kontenta da dođe na šes ura noći večeraska š njom govoriti, ma da doje maskaran, i jošte da je rekla da ti dođeš pri njega oko dvije ure, er ćeš pomoć večeru spravjati i poslije neka ja meni, pustićemo da gospoja zaspi, a ja ću ostalo provesti pulito.
OBLOŽDER: Dobro in verita. Pođi s Bogom, moja lijepa zого, moja slatka izmjeno.
VESELA: Ma mi se prijavi večeraska, anci se i ti zamota' u štogodi mrežine i dođi za vrata oko dvije ure i pita za karitat, ą neka je ostalo meni misliti.
OBLOŽDER: Hoću zaisto i nada' mi se.
Референце уреди
