Ljubovnici
Писац: Nepoznati autor
Dvadeset i prvi prizor


Dvadeset i prvi prizor
FABRICIJO, ANKA i LUKRECIJA

ANKA: Tko kuca?
LUKRECIJA: Izidi doli delongo i vidi tko je.
FABRICIJO: I principii sono felici[1], a ne znam il fine; però[2], ja ću od moje strane činit sve što mogu perche mi nasca[3].
LUKRECIJA: Gospodine Fabricijo, što pretendi vaše gospostvo od mene?
FABRICIJO: Gospođa Lukrecija, jes veliko vrijeme da ja želim doteć[4] milos vašega gospostva i nazvat se vaš vjerenik. I, zašto vidio sam velike kontrarijetati, resolvao sam in persona doć otkrit vam moju misao i čut vaše odluke. Što mi odgovarate?
LUKRECIJA: To je jedna stvar koju bi trebovalo promislit za koje vrijeme i uzet parer od gospodina Lovra Kalebića, moga tutora. Ništanemanje, budući gospođa sama od sebe, eto ću te uzet, s patom[5] da se to delongo učini sada.
FABRICIJO: I ja to hoću, neka veće ne ima nitko vrjemena ni okazijoni za smetat nas. Zato, evo ti davam ruku za vjeru.

Референце

уреди
  1. I principii sono felici (tal.) - Početak je dobar
  2. il fine; però (tal.) - kraj; međutim
  3. perche mi nasca (tal.) - da mi uspije
  4. doteć - steći
  5. s patom - pod uvjetom