Ljubovnici
Писац: Nepoznati autor
Četvrti prizor


Četvrti prizor
LUKRECIJA i ANKA, nje službenica

LUKRECIJA: Zaisto, Anka, kad ja zamislim udat se, uhiti me groznica, jer ne mogu pomislit uzet gospodara vrhu mene.
ANKA: Nije tebi, samoj tako, gospođa Lukrecija, ni stanja ni života. Trijeba je svakako da se udaš. A sama znaš koliko poletarića okolo tebe. Ne možeš zaisto nego jedan dan steći kojigodi glas koji nećeš otresti.
LUKRECIJA: To vele dobro i znam i vidim, ma na, uzmi! Koga ćeš uzet? Ja ne nahodim
ki bi za me bio.
ANKA: Jes dosta vrijednijeh, galantijeh mladića, možeš izabrat jednoga po jednoga i uzet koga ti sama zamisliš.
LUKRECIJA: Tako je. Da li ta obilnost mene ubogu čini? Ja ne nahodim vragutoga na
prepozit[1].
ANKA: Što bi rekla od Šime Oštrobradića?
LUKRECIJA: Veramente jes sudžet u njemu! Neka bi mi sve na karte izigrao!
ANKA: Da Ivo Makarulić? Bi li ti tî ugodan bio?
LUKRECIJA: Dakako! Neka me drži u kuhinji, a on neka čini amor i spi u mojoj kamari s onijema kojijeh znaš.
ANKA: Da Miho Lojarić kakav ti se čini?
LUKRECIJA: To oni pijanac? Popio bi mi u osam dana svu moju entratu, a vraga bi izio s družinom.
ANKA: Da Džoreta Kramarević?
LUKRECIJA: Oni u okrpljenijem haljinam? Veramente si![2] A tko bi ga uzeo? Ne bi mu dali ni djevojku! Fantastik je.
ANKA: Da Bernardo Bolina?
LUKRECIJA: Si ben![3] I Radovanovića tovar sve jednako!
ANKA: Da Maroje Sušeta?
LUKRECIJA: Oni što se nigdar ne umije, nego nosi obraz koliko jeđupak i ruke kako dastroksa što se pari u ognjištu. Gnjusičina je!
ANKA: Da Luko Pinjokatica?
LUKRECIJA: Oh, oh, domislila si se! Ako ne umije s ljudima govorit, nego bježi od čeljadi koliko od zle sreće, a sve dotura s bikaroci!
ANKA: Da ja ne znam koga veće iznaći.
LUKRECIJA: Ne? Ostavila si najbolje. Imam, neka znaš, tri partita po ruke, koji bi me forse[4] delektali, ma jesu neke diference velike, koje me straše vele. Prvi ti je dotur Prokupio. I zaisto, ne bi zao bio, ma vele govori, dodijao bi mi u malo dana. A poslije[5], sva njegova pamet jes u dotrini, a ja bih željela da se aplika na što drugo.
ANKA: To bi ti htjela da se vaskolik zavuče u te i o tebi samoj da radi[6]?
LUKRECIJA: Ter to bi to zlo bilo? Ne bi, neg vele dobro za me; ma ne bi se on mogao prevratiti forse, jer je štogodi naprijed s godištima. Jes oni drugi, gospar Lovro Kalebića. I ovi bi ečelent bio za me, ma je odveće star, strah mi je ne urtat u kojegodi zlo skrovito, što ja znam!
ANKA: To da nije kilav? Tomu je remedijo: čini da ti donese fedu od barbijera, i to se akvijeta.
LUKRECIJA: To su mučne stvari, otit po barbijerih, neka poslije svak zna moje misli skrovene. Jes treći, oni neki Fabricijo Pisoglavić, veramente je mladić dobre ćudi i svak ga hvali, ma me je strah od njega.
ANKA: Od česa te je strah?
LUKRECIJA: Jošte je prem mlad, ne može se znat na što će ga etat iznijet, da ako urta u kojigod vicij, pođi se oslobodi od njega. Lasno je uvalit se, ali se je mučno izvalit.
ANKA: I nebo da pade pobilo bi sve prepelice. Ti si gospo, fantastika vele, nijesam te nigda za takvu scijenila.
LUKRECIJA: Ovo su stvari koje čine fantastikat per forza[7], jer se ne bih uzela samovoljno utopit, a nije lašnje nego skočit u more. Hodmo doma, razmislit ćemo bolje.

Референце

уреди
  1. na prepozit - baš kako treba, u pravi čas, prikladno
  2. Veramente si! (tal.) - svakako, zaista (ironično)
  3. Si ben (tal.) - dakako
  4. forse (tal.) - možda
  5. a poslije - a onda (prema tal. e poi)
  6. raditi o kome - brinuti se za koga, posvetiti se kome
  7. per forza (tal.) - silom, htjeli to ili ne htjeli