Отворите главни мени
Lavinija
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
ČINJENJE DRUGO-PRIKAZANJE SEDMO




                 PRIKAZANJE SEDMO

                    DVORKINJICE TANAC IZVODE; JEDNA DVORKINJICA:
 
   Pokli one ktješe otiti,
mi, ljubljena družbo moja,
današnjega sred pokoja
slijedimo se veseliti.
   Dvije tanac izvedite; 1645
pjevatćemo mi ostale
slatke pjesni i čestite,
skladne ženbe kim se hvale.
 
DVORKINJICA 1.:
 
   Čestitije družbe nije,
nego kada muž i žena
u radosti, u skladnosti 1650
vode ljeta sva ljuvena.
   Kad mir šnjima mjesto ima,
i kad živu skladno u jedno,
po razlogu rijet se mogu
u dva tijela srce jedno. 1655
   Sve najveće na svijet sreće
svijem skladom dobivaju,
i jedini raj istini
vrhu zemlje uživaju.
   Zaljubljene, sjedinjene 1660
postelja ih kratka prima;
zavadjenijem i smetenijem
vas saj svijet je tijesan njima.
 
DVORKINJICA 2.:

   Sveđ ljubiti, sveđ cijeniti
muž je držan svoju drugu, 1665
ako ne će šnjome smeće,
i ne gledat nijednu drugu.
   A da žena jes hvaljena, 1670
i da vojna vik ne smete,
blage ćudi šnjime budi,
i njegove slušaj svjete.
   Spomenuti sve što ćuti
po tiho mu kad god može,
ali u svemu trijeba je njemu
da se misli nje podlože. 1675
   Nu učini Amatini,
koja s kraljem tvrdo glavi
cijeća vjere svoje kćere,
nijesu bile od ljubavi.
   Razumnoga vojna svoga 1680
i nebesa ne slušati,
neg sve lude tjerat sude,
ne može se mudra zvati.

DVORKINJICA 3.:
   Spametnija
Lavinija 1685
od majke se može rijeti,
ka mudromu
čajku svomu
ište i nebu pogoditi.
   Svijesno sada 1690
dikla mlada
i s razlogom svakijem sudi
ljubovnika
vjerenika
Eneu, ki je bolje ćudi. 1695

DVORKINJICA 4.:

   Hvalimo ju,
častimo ju,
što plahoga Turna ne će,
komu kleti
na pameti 1700
nemiri su, bijenja i smeće.
   Djevojčica
i diklica
izgleda] se u nju svaka;
što će imanje, 1705
gdi je neznanje
i nemila ćud opaka?

KOR:

   Hvaljeni su i scijenjeni
svi kolici, koji u boju
rade za svoj grad rodjeni 1710
i za vjeru trudit svoju.
   Vijeku čovjek ne umire,
pače žive sveđ na svijeti,
na čas rodna mjesta i vire
koji život svoj posveti. 1715
   Junačko je dugovanje
za njih svoju krv proliti,
i na svako djelovanje
viteško se postaviti.
   Nu cijeć ženske jedne glave 1720
ke ljepotu vrime krati,
silne boje i krvave
nije spametno zametati;
   navlastito tko se spravlja
otimati tuđe ljubi, 1725
na veliko zlo se stavlja,
nepravda ga sva pogubi.
   Tim što ište i nastoji
Turao, uzrok našijeh smeća,
Laviniju da osvoji, 1730
koju Eneji kralj obeća;
   proć razloga što se opira
on višnjega zapovijedi,
koji ne će da ova vira
s lijepom diklom i šnjim slijedi; 1735
   što je kralja trojanskoga
za nju pozvao na boj ljuti;
sve djeluje bez razloga,
i putom se zlijem uputi.
   Tko bez pravde mač izvadi, 1740
ta od mača često pade;
i sam sebi smeću gradi,
tko ište smeće i zavade.





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 362 године.