* * *



[Konja kuje Kraljevića Marko]

Konja kuje Kraljevića Marko
Zlatnun pločun, čavlin srebrenim.
Ljuba mu je sviću pritišćala
I srebrene čavle dodavala.
Od svitiljke iskra poletila 5
Na kolino Kraljevića Marka,
Na kolinu gaće progorile,
Virna mu se ljuba nasmijala.
Kad to vidi Kraljevića Marko,
Udari je triskun uz obraze. 10
Kako je lako udarijo
Tri joj zuba u grlo sasujo.
Kad to vidi Markova ljubovca
Ona ide u svoje kamare,
Pa se obuče štakod lipše more. 15
Na se obuče ruho divojaško
Šta ga mlada od majke donila
I uzimlje sjajno ogledalo
I ogleda svoje lice bilo
Pa je licu mlada govorila: 20
„Lice moje bilo si mi bilo,
Bilo si mi bilo i rumeno
Dok te nije Marko udarijo,
A sad si mi modro i krvavo,
Da b' usahla ruka Markova, 25
Koja te je tako udarila.”
Misli ona da ne čuje ni'ko,
Al' je čuje nje svekrva,
A svekrva njezina nevirnica,
Pa ona ide sinu Marku svomu, 30
Pa je Marku govorila majka:
„A moj Marko, drago dite moje,
Da ti znadeš ča ti majka znade,
Ti bi tvoju pogubija ljubu.”
Ali joj je govorijo Marko: 35
„Kaži meni, moja stara majko.”
Unda Marku govorila majka:
„A moj sine, Kraljeviću Marko,
Kad si ljubu triskun udarijo,
Ljuba ide u svoje komore, 40
Obuče se štakod lipše more,
Na se obuče ruho divojaško,
Ča ga mlada od majke donila,
Pa uzimlje sjajno ogledalo,
Te ogleda svoje lice bilo, 45
Pa je licu mlada govorila:
„Lice moje, bilo si mi bilo i rumeno,
A sad si mi modro i krvavo,
Da b' usahla ruka Markova,
Koja te je tako udarila.” 50
Ka' to čuje Kraljeviću Marko,
Golu sablju nosi u rukama
I otiđe ljubi u kamaru,
Pa je udre prik' svijenog pasa,
Ali mu je govorila mlada: 55
„Al ne Marko, dobar gospodare,
Ne udri me prik' svijena pasa,
Već me udri priko bila vrata,
Pod pasun je jedno čedo malo,
Čini mi se da je muška glava.” 60
Ali Marko ljubu ne obada,
Već je udre prik' svijena pasa,
Na ćordi joj čedo izvadijo,
Malo čedo al' je muška glava.
Kad je Marko ljubu pogubijo, 65
Odmah se je pokajao Marko,
Pa se maši rukun u žepove,
Izvadi svilenu maramu,
Pa zavije ono čedo malo,
Čedo nosi ostarjeloj majci. 70
„Evo, majko, nezrila jabuka,
Kojoj nisi dozrijati dala.”
Još malo, do tri bila dana,
Ide Marko na carevu vojsku,
Pa je Marko 'vako govorijo: 75
„Moji dvori ognjun izgorili,
U njima se svaka zvirad legla,
A najviše crne kukavice,
Da njegovoj majci oči izvade.”

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg


Референце

Извор

Ivan Pažanin, Paljetkovanje usmene poezije Vinišća, Čakavska rič: Polugodišnjak za proučavanje čakavske riječi, Vol. XVII No. 2, 1989., str. 6-8.