[Ive majci svojoj govorija][1]
lve majci svojoj govorija:
„Majko moja, umro za djevojkom,
za Kamerom jedinom u majke,
s kon sam pasa devet godin ovce,
devet ovce, a desetu janjce. 5
Nisam joj se skuta uhvatio,
bijela skuta ni bela rukava,
jer mi reče da će biti moja,
a sad mi se udaje Kamera,
da b' za koga ne bi ni žalio, 10
već u selo za susjeda moga,
a jos mene u svatove zove.
Neću poći, stara majko moja,
pri' ću moju izgubiti glavu!"
Stara majka Ivi besjedila: 15
„A ti, Ive, drago dijete moje,
jer se tomu domislit ne moreš?
Ja ću tebe naučiti lijepo:
ti Kameri pojdi u svatove,
a kada li za objedom bude, 20
svak će sisti gdje je komu drago,
a ti, Ive, prama kumi tvojoj.
Kad budete rujno piti vino,
svak će piti kako komu drago,
A ti, Ive, dragoj kumi tvojoj: 25
'Da si zdravo draga kumo moja,
ni u zdravlje ni moje ni tvoje,
već u malo čedo pod pojasom.
To je, kuma, moje čedo malo,
kad se rodi, pošalj' mi ga doma!' 30
Čuti oće svatovi gospoda,
sva će svaća pobjegnuti natrag,
ti ćeš ostat s mlađanom djevojkom,
uhvati je za bijele ruke
i vodi je bijelu dvoru mome." 35
Kad je Ivo majku razumio
on Kameri ide u svatove.
Kada li je za objedom bilo,
svaki sida gdje je komu drago,
mladi Ive prama kumi svojoj. 40
Kad počeše rujno piti vino,
svaki pije kako komu drago,
mladi Ive dragoj kumi svojoj:
„Da si zdravo, draga kumo moja,
ni u zdravlje ni moje ni tvoje, 45
već u malo čedo pod pojasom,
jer je ono moje čedo malo,
kad se rodi, posalj' mi ga doma!"
To su čuli svatovi gospoda,
svaka svaća pobigose doma, 50
osta Ive s mlađanom djevojkom,
uhvati je (za) bijele ruke,
povede je dvoru bijelomu.
Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg
