SKAZANJE OSMO
GLASNIK SPARTANA[1] I VOJSKA
GLASNIK:
O družbo Spartani, 1630
što se tuj kupite?
Vaš je gnjev zamani,
oružje vrzite.
SPART. 1.:
Što je da je pastijer kleti
lijepu Elenu povratio, 1635
proć zakonim[2] ku je smio
nepravedno nami oteti?
GLASNIK:
Od tega smo mi daleče,
da kraljicu nami vrati;
sad put Troje šnjome uteče,
i u pučinu jedra obrati.
Netom na moru on se ima,
huda vojska od Trojana
s jedrim, putu pripravnima,
dočeka ga oružana. 1645
Čini uljesti svijem u plavi
s mnogom smećom i brzinom,
i oni[3] čas se na put stavi
i s Elenom i s družinom.
SPART. 2.:
Ah, nesrećna prem kraljice, 1650
koje trpiš smeće i jade,
ah, nevoljna nesrećnice,
u ke ruke sad upade.
Ljuta ti je tuga na te
nedostojna[4] sade pala, 1655
i scijenim, da si vlase zlate[5]
od žalosti istrgala.
Scijenim, tvoje cvijet mladosti
da smrt skrati[6] nesmiljena,
kad bi s takom nemilosti 1660
i s privarom ugrabjena.
GLASNIK:
Česa je je ugrabio?
Nevjerna je ona bila,
šnjome se je zgovorio,
s voljom ga je svom slijedila. 1665
Netom dođe blizu plavi,
bez nijednoga[7] nepokoja
reče njemu: ma ljubavi,
vod’ me gdi hoc; ja sam tvoja.
Etra i druga ne himbena 1670
u grijehu su šnjom ovemu;
vidio sam, gdi Klimena[8]
nepravo joj nosi spremu.
Etri bješe ključ u ruci,
pobjeguće biljeg vire; 1675
one u stavnoj gredu odluci
u trojanske hude mire.
Primi opaku družbu, primi,
Troja, grade svijem nevjerni,
s nevjernicim izdavnimi 1680
gre ti na stan boj čemerni.
SKUP SPARTANA:
Pravo ti te, o ljubavi,
slijepo dijete ljudi čine,
ka sve uzročiš u naravi
smeće, štete, i krivine. 1685
Ti si poraz svijeh zemalja,
čovjek s tebe ne razgleda
brata, gosta, bana, i kralja,
kuma, druga, i susjeda.
Glasovite Sparte dika 1690
s tebe danas crna osta,
ti učini nevjernika
kralja kralju, gosta gostu.[9]
Tko da od tebe svoje žele
sačuvati bude veće, 1695
u kraljevske kad postelje
ruke ulagaš tve grabeće?
Ne ćeš, ne ćeš, zli pastiru,
nevjernice tamne i hude
pohvaliti zlu nevjeru, 1700
kad nasitiš tvoje blude.[10]
Blažen oni nad sve ime,
i od čestitijeh svijeh u broju,
tko zakonom, bez krivine,
vjerenicu nađe svoju.[11] 1705
Tuđu ljubi tko god dvori,
sveđ je misli pun sumnjive,
strah ledeni sveđ ga mori,
i u nemiru vazda žive.
S vjernom družbom ljubi svoje 1710
čovjek mirne dni provodi,
drage uživa sveđ pokoje
u veselju i u slobodi.
Rod, ki se ima s tuđom ljubi,
razložnoga ime sina 1715
po zakonijeh svijeta gubi,
ni mu ostaje vlas očina;
a svi oni s ljubi pravom
ove sumnje ne imaju,
pače vazda s vječnom slavom 1720
u očinoj vlasti ostaju.
Čovjek s družbom ljubi otete
prikoran je od svijeh ljudi,
i na očite često štete
dovedu ga svoji bludi; 1725
vjerenica isprošena
od vječne je dike i slave,
ka je najliše urešena
s dobrom ćudi, puna hvale.
Nesrećan je taj od veće, 1730
komu sila od ljubavi
za njegove vječne smeće
ljubi u ruke tuđu stavi;
svojom srećom na sem svitu
sreće ostale sve dobiva, 1735
vrijednu, lijepu, plemenitu,
vjerenicu tko uživa.
