Dva mila
Dva se mila u selu miluju,
a nisu se odavna vidili;
jedno ljeto i godinu dana.
Kada su se i sastali dvoje,
ljubili se i dan i do podne, 5
lijepi Ivo i prelijepa Mara,
al govori Marica djevojka:
»Ovo jesi, Ivo Seljanine,
ajde, milo, da se rastavimo,
jer će mene moja karat majka!« 10
Al govori Ivo Seljanine:
»Oj Marice, prva milosnice,
ti ćeš tvoju prevariti majku;
dva su bosa vodu zamutila,
dva su bosa a dva su obuta, 15
ti ćeš tvojoj govoriti majki,
da s’ čekala i dan i do podne,
dok se malo voda razbistrila.
Ja ću moju prevariti majku,
da su vile konja premamile, 20
pa ja čeko i dan i do podne,
do pol noći i do pol mjeseca,
dok su vile konja prepušćale,
i vilovskim cvijetom nakitile.«
Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Zlatna jabuka, Hrvatske narodne balade i romance, II knjiga, uredio Olinko Delorko, Zora, Zagreb, 1956., str. 136.
