Bisernica
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
ČINJEN'JE PETO-SKAZANJE PRVO




                 ČINJEN'JE PETO

                 SKAZANJE PRVO

                  KRALJ VLADISLAV, GRADIMIR, VLADIMIR,
                    КRALJEVIĆI, I VOJSKA UGRIČIĆA

KRALJ:
 
     Kud otide gusar kleti,
zli nevjernik kud se odijeli,
ki smje ćercu mu oteti,
ki pod staros mene ucvijeli?
     S vileničkijem hitrinami 2000
naše u zemle doć ovako,
i učinit danas nami
bezakonje toli opako!
     Skoč'te za njim, moji mili,
pedepšite glavu priku, 2005
ako ste igda vi skočili
za čas moju, za mu diku.
     I po kopnu i po moru
slijedite ga slijedom svudi,
tešku a pravu da pokoru 2010
bude podnijet za grijeh hudi.
     Ah, ljubjeno moje dijete,
pod zlom ti se zvijezdom rodi,
huda ti te sreća srete,
teško ti se zlo dogodi! 2015

GRADIMIR:

     Smiri, ćaćko, boli hude;
da himbeni gusar ljuti
u pako se sakrit bude,
svudijer ga ću ja stignuti.
     Ne ću pristat istući ga 2020
po državah svega svijeta,
dokle obijesti sve ne izriga
pod mom sabljom gusa kleta,
     dokli oholoj glavi bojna
ne ukaže moja sablja, 2025
u ka upada zla neizbrojna,
tko kraljevske kćeri ugrablja.
 
VLADIMIR:

     Od mene se taj osveta
i od desnice moje prosi,
komu je draga ljuba oteta, 2030
ku zli Tatar dalek nosi.
     Sam za njime ja ću poći
u tatarske pokrajine,
nigdje ni u dne, ni u noći
ni malahno ne počine, 2035
     dokle bojnom mom desnicom
sve me tuge ne rasladim,
i s otetom vjerenicom
još mu srce ne izvadim;
     dokle kremske sve gradove 2040
ne požežem, ne popalim,
i njegove zle dvorove
sa svrjem zidom ne razvalim.
 
GRADIMIR:
 
     U našoj si zemlji uvrijedjen
za jedno s nami; tim od mene 2045
ima gusar zli bit slijedjen,
i od vojske me hrabrene.
     Moji vitezi, pripravite,
da osvetom ne krzmamo,
konje i plavi strelovite, 2050
zla gusara da tjeramo.
     I po suhu i po vodi
sve mu pute obtecimo,
je da kako nam se zgodi,
da ga s plijenom uhitimo. 2055

UGRIČIĆ:

     Kraljeviću bojni i slavni,
ne jeda se i ne smeta;
mi smo s tobom doći spravni
za zlom gusom na kraj svijeta.
     Svi su konji osedláni, 2060
sve korablje oružane,
da se Tatar ne poznani
slijedi po sve kraje i strane;
     koga gdi god sustignemo,
s njegovome ljutom štetom 2065
poznati mu činićemo
koga uvrijedi s grabšom kletom.

KRALJEVIĆI:

     I mi ćemo s vami bojne
sjediniti naše moći,
i gusare nedostojne 2070
s vam pedepsat za jedno doći.
     Kraljevići gdi su ovaci,
připij evani po svem svijeti,
svi Tatari nijesu jaci
našoj vlasti odoljeti. 2075
     Družina nas ne izbrojena
na ravnini bojnoj čeka,
slijedit, tjerat pripravjena
Tatarina huda i prijeka.
     Od kopja bi našijeh teškijeh 2080
uzdržano nebo bilo,
kada bi se vrh viteškijeh
našijeh glava oborilo;
     a neg vrha tatarskomu
jednom kralju doć ne ćemo, 2085
kad na polju junačkomu
junački se s njim udremo.
 
GRADIMIR:
 
     Velika vam hvala budi,
plemeniti kraljevići,
ki družite mene svudi, 2090
i u veselju i u nesrići...
     ali, о moji verni, gdi je
Captislava ma ljubjena;
da i ona jošter nije
s huade varke ugrabjena? 2095
     Čija sila, čija desnica
nju bi oteti bila jaka,
ka je prva zatočnica
vrh najboljijeh svijeh junaka?

VLADIMIR:

     Nije mjesta hrabrenosti, 2100
gdi vilinja robi sila,
ka je mnoge svom hitrosti
vitezove privarila.
     Da nju nijesu primamili
u zid oni viloviti, 2105
čim se bojna dikla sili
Bisernicu sloboditi?

UGRIČIĆ:
 
     Vrh brzećijeh konja ognjenijeh
odnesena je Bisernica,
kо smo čuli od ljubjenijeh 2110
nje žalosnijeh dvorkinjica,
     ke, pogledom sve dokli su
nju slijediti jake bile,
od otete dikle nisu
oči svojijeh odvratile. 2115

KRALJ:

     S tijem načinom ako bude
Captislava jošte oteta,
u koje smo pali trude,
ко je teška naša šteta!
     Ah, nesrećni Vladislave, 2120
nad svijem inijem nesrećnima,
ovo li su pirne sprave,
koje spravi tvojijem drazima?
     U komu si plaču i cvilu?
kad si mogo promisliti, 2125
da s nevjestom ćercu milu
ovako ćeš izgubiti?
     Tko će drage moje oteti
huda od kralja i nemila,
ako ne ima, za letjeti 2130
moć za njime, laka krila?
     Ab, ljubjene ćerce moje,
ah, izbrani naši uresi,
u kakve nas nepokoje,
uvališe teški udesi! 2135





Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 367 година.