SKAZANJE TREĆE
MELISA, ALČINA I KOR VITEZOVA
MELISA:
О pakljena srda Alčina,
klete ustavi riječi tvoje,
smrad od tvojijeh zlijeh krivina 2235
jur do neba uzišo je.
Tvojijeh od zala, tvoga od cvila
rug nebeska tvori strana,
a pakljena strašna sila
kroz uzrok je tvoj svezana 2240
Pripravja ti bog pravedan
štetu i poraz vjekoviti,
jedan sam čas i hip jedan
sve će varke tvoje odkriti.
O vitezi vrijedni gdi ste, 2245
ki, ljubeći vilu priku,
mješte plate izgubiste
običajnu ljudsku sliku?
vaša uzmite lica istina
i naravni hip poznani, 2250
a ova divja pustošina
kako i prije grda ostani.
Viloviti zapis nijedan
ne nađi se odi sade,
tako jaki, tako vrijedan, 2255
da na riječi me ne pade.
ALČINA:
Na koju sam došla smeću,
koja me ovo goni sila?
Dobila ste, tajat ne ću,
о nebesa, već dobila. 2260
Bježi, Alčina tužna, bježi,
da ne sreteš poraz teži.
KOR VITEZOVA:
Koje ti ćemo hvale i dike,
о nebeska diko, dati,
koji da ti se na velike 2265
tve milosti har odvrati?
Malo je naše dostojanje
darovima proć tvojimi,
nu je srce jošter manje,
neg da ovaku rados primi. 2270
Ti se nami mož' s razlogom
ne rodjena majka riti,
koju ćemo mi za bogom
prvu gledat i cijeniti.
Rodjeni smo dvaš po tebi, 2275
i ako naša čes je bila
huđa i gora vele u sebi
nego ista smrt nemila,
ovi život drugi, koji
nami poda tva dobrota, 2280
draži se od nas vele broji
od prvoga od života.
MELISA:
Stvar je ljudska sagriješiti;
nu vrh ine sve čeljadi
pametan se može riti, 2285
tko iz grijeha koriš vadi.
Čestita je tuga i muka,
iza kratke ka bolesti
čovjeku je od nauka,
da u naprijeda žive u svijesti. 2290
Tim pokli ste sad poznali,
vrijedni mladci i hrabreni,
u kakove se štete uvali,
tko robuje bludnoj ženi:
vazda se od nje uklanjate, 2295
kako od gnjivna plaha mora,
ako želju ne imate
steć sramote i prikore;
nu prije neg se u krajine
vaše rodne uputite, 2300
na sramotu hude Alčine
veselo se oglasite.
Ti Astolfo sa mnom hodi :
prije neg bude dan svršiti,
s tvijem Ruđerom u slobodi 2305
na drugom ćeš kraju biti.
