Лисистрата/20
| ←PETA POJAVA | Лисистрата Писац: Аристофан PETI ČIN - ŠESTA POJAVA |
SEDMA POJAVA→ |
LAKONAC (sviraču)
Ej, dragoviću, dela gadlje prihvati
da poigram i lijepu pjesmu zapjevam
Atinjanima, a i nama zajedno.
ATINJANIN
Ti, bogova ti, svoju frulu prihvati,
ta radujem se kad vam igru posmatram.
HOR LAKONSKI
Pokreni
omladinu, Mnemosina,
i još Muzu štono znade
atinska i nasa djela
kad ko bozi kod Artemisije
oni nekad udriše na lađe
i satrše Međanina.
A nas ti je Leonida
vodio baš ko veprove
štono svoje bruse zube:
usta mu pjene napanule
i niz bedra curile obilno.
Persijske je silne vojske
baš ko morskog bilo pijeska.
Artemida, lovko šumska,
dođi amo, božanska đevojko,
priđi žrtvi,
mir nam čuvaj mnogo ljeta!
Vavijek
prijateljstvo naše bilo čvrsto
ko zakletva što zahtijeva!
Klonimo se slatkih riječi
lisičijih!
Dođi amo,
o đevojko, svani lovko!
(Pojavljuje se Lisistrata s mnogobrojnom ženskom pratnjom, a s njima i atinski gosti)
