Ti hoćeš da umrem,
a ja, ki stavih se tebije služiti,
znaj, želju umriti,
za moć tvim svim željam ugodit na sviti.
Ma u mom srcu ja toliku čuju slas,
videći, tvoj ukras
mom smrti gdi je vesel, more bit neću moć
na konac vik mojih nesrećnih dana doć.
To li se rastavi životom život moj,
moću se ja za toj
vrhu svih ljuvenih blažen zvat i riti,
pokli ti mom smrti ugodil na sviti.
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Динко Рањина, умро 1607, пре 417 година.