Ranjen pastir
od gorke ljubavi
u njekoj dubravi
sam ležaše,
kroz hud nemir 5
ter veljaše:
čujte glas od usti,
dubi gusti,
i vi strane,
ke ste posvećene 10
božice ljuvene,
čujte tužbu,
vigjte rane;
ke za službu
ja od nemile 15
primih vile.
K ................
.....................
.....................
svegj za njom 20
u plam gorih,
a ona mnom
svaki čas smieh tvori
ki me gori.
О zeleni luzi, ću'te, 25
о brze košute,
о zvieri priljute,
ako 'e milos
pri vas meni,
za ovu liepos 30
rec'te istinu,
er ja ginu.