PJESAN 161
Plačite, kriposni, po koli milosti
u prikoj smrti ni' protiva kriposti;
plačite u suze, po koli smrt prika
ovi nam cvit uze, ki bješe svim dika.
Spjevaoti, gdi ste vi, zamukli što ste, vaj, 5
prie roka cvit ovi gdi skonča smrt ovaj?
Što se ste zabili, gdi drvo i kami
sad bi se oblili, da mogu, suzami?
Plačite u pjesni žalosne, da Muze
tužne vam bol'jezni pojući sadruže. 10
Čemu je razum sad, čemu li kriposti,
po koli smrtni jad ovomu ne prosti?
Vaj, da li smrt ovaj mori zle i dobre,
tko godi na svit saj rodi se, da svak mre?
Nije li grjehota, da se da satrti 15
kriposna l'jepota toj strili od smrti?
Kupido, gdi si ti, čemu je tva sila,
ku stira od smrti nemila, jaoh, strila?
Nu oči odrieši, ter grozniem suzami,
tvoj sluga gdi leži, upiši u kami: 20
Ovdi cviet počiva od svake kriposti,
komu duh uživa nebeske svjetlosti.
Tko prodje ovudaj, vruć uzdah izpusti,
i reci: bog ti raj dušici dopusti!