Tvoje mi diljen'je, koje ti sad spravi,
toli zlo cviljen'je u srce postavi,
er kako oni čas ne budu umriti,
u koji tvoj ukras bude se dijeliti
pravedno s tugami moći ću ja riti,
da veće meu nami ni smrti na sviti.
To li taj nepokoj, ki se smrt ma pravi,
pozreći život moj životom rastavi,
molim te, gospoje, s prijeklon'jem ufano,
čin srce da moje vazda t' je pridano.