Lucretia Romana
Ljepoto svijeh gospoj, o džilju pribijeli,
tko toli ures tvoj jadovno rascvijeli,
u kom je sva dika i razum sve slave
vrhu svijeh vladika od rimske države?
Čini te nu takoj stril gorke ljubavi 5
oćutit nepokoj i čemer krvavi,
radosti tvoje tač Kupido ter skrati
i tvoje sve u plač vesel'je obrati;
er tebe ne može prihinit po sebi
neg druzijeh primože da dadu vaj tebi; 10
ter takoj odluči da tebe s ljepotom
prem svasma razluči i s tvojim životom,
jad, čemer i naljep ter ti da bez lijeka,
da ures tvoj prilijep popraži smrt prijeka.
A ti se s', gospoje, hrabreno branila 15
i počten'je tvoje ranicom shranila.
Ranjena zač se ti jak slavna vladika
osvete nasiti o[d] tvoga krvnika,
osvete rad koje pravo se može rijet
slave se te tvoje napuni vas saj svijet, 20
mnozijem da s' prilika počtena i slavna
po vas vijek dovika, gospoje izbrana.
Ar sama ti voli prije reda umrijeti
s prijekorom negoli udugo živjeti,
neka svak govori: "Ostavi počten glas 25
taj ka se umori za shranit svoju čâs."
A on tko bi uzrok da zadaš smrt sebi
vječni je sam prirok ostavil po sebi.
