[Prolog]
Pošteno molim vas, velici i mali,
da biste jedan čas mirno me slišali
er vam ću rit od nas što ćete vidjeti
i čuti vi danas, mučite vi djeti.
Dvije su ostale u kući godulje 5
koje su pokrale sočivo i ulje,
tere će besjeda razlicieh činiti.
Utoj će s posjeda gospođa iziti,
tu ih će karati i brže počet bit,
one će plakati, pak zatim što će bit? 10
Doći će gospodar, koji će s ulice
začuti vas taj kar i plač od Milice,
ter ju će tješiti; tuj se će gospoja
na njega srčiti da će bit do boja.
Gospođa još veće žaleći sramote 15
gdi ljubit nju neće, neg ljubi ogote,
pak se će o' toga ukloniv otiti
tere će poć Boga u kantun moliti.
Tu ih će od rodjak djevojka zvat doći,
s kojom će oba pak večerat k njim poći. 20
Cić tega molim vas od strane oda svijeh,
mučite jedan čas, ter ćete imat smijeh.
Maruša s Milicom sjedeći doma, budući im gospođa na posjedu,
razgovaraju se. Počina
MARUŠA:
Ah, Mile, Milice, začni ve ku pjesan,
draga ve sestrice, da nam se traje dan.
MILICA:
Na vjeru, cjeć stvari današnje ne mogu. 25
MARUŠA:
Što?
MILICA:
Vidjeh na kari Petrušu nebogu.
MARUŠA:
Ah Mile rasuta, da je li žigana?
MILICA:
Ne, nego vrh skuta istom bi frustana.
MARUŠA:
To joj se ne će znat, što toj bi zaboga?
MILICA:
Htjela je upuštat u kuću n'jekoga. 30
MARUŠA:
U zao čas, gruba je, tko bi k njoj pošao?
MILICA:
Stvari se tej taje, drugi je posao.
MARUŠA:
Kako je radila, tako t' je, žimi ti,
opeta patila, nu, Mile začni ti.
MILICA začne:
Poručila Vidosava 35
po pristavu do Grojsava:
"Dođi Gojno, moj brajene,
u zabrdje sam do mene
i donesi dipli s sobom,
jer ću vodit horu s momom. 40
Zamnijet nam će s gorom gora,
od planine do kraj mora,
biću moma za ovcami.
Dođi da se štuješ s nami
jer smo, Gojo, umijesile 45
lojanice tri pribile.
Bit će k tomu gibaonica,
pundurilja mješte vinca."
Odporuči knez Gojsave
do vladike Vidosave: 50
"Hvala t', Vide, na toj časti,
odrastao sam ovce pasti,
isprosio sam Felačicu
vele lijepu vlahinjicu,
š njomzi hoću tanac vodit 55
i u dipli moje zvonit."
Pojući pjesan oćute gospođu gdi ide uz skalu.
MILICA
Uh sjetna ne bila! ovo nam gospođe.
MARUŠA
Gdi bih se ja skrila, u salu čim prođe?
MILICA
Sramotna ne pošla! Sjedi tuj gdi sjediš.
MARUŠA
Gospo, dobra došla! 60
GOSPOĐA
Nijesam vas čula, mniš?
Večeru ti potež', Maruša, monđin prim'
Zlo t' jutro! ne potež', kuda ćeš tamo š njim?
Sjemo ga meni daj, k ognjištu ter hodi,
večeru prigledaj, potež' se pak k vodi.
Činite da sudi budu vam spravljeni; 65
ja vidim, vi ćudi ne znate još meni.
MARUŠA Milici
Izmidjer sude ti.
MILICA
A što ih ti sama
ne umiješ izeti? ne imaš daj srama,
neg vazda na menje htjela bi jahati;
a kad je da se ije, dobra si svijati, 70
umiješ i moje hljebine dohitit;
nut vražje gospođe, ka me će jošte bit.
MARUŠA
Ja ve ću poć varit, nu mi da' ožicu.
MILICA
Naj. Što ću sada rit za onu pliticu.
Spravivši sude Milica govori gospođi:
Eto ti tuj sudi i novi i stari; 75
hoću li poć k vodi, Maruša čijem vari?
GOSPOĐA
Nu pođi, prigledaj kokoši tej da vre,
a čini druga taj na vodu da sad gre.
Ne našad plitice njeke gospođa:
Velike ne vidim, koštune vik bile,
ži mi ja, kako mnim da ju su razbile. 80
Hod' sjemo, Milica, sramotna hodila;
kamo ona plitica? da si ju razbila?
MILICA Maruši šapće
Ah Mare sestrice, zao t' nam dan ide.
MARUŠA
Reci joj: s police mačka ju ukide.
GOSPOĐA
Ogoto, ču li ti, sramotna i s drugom, 85
brzo ti razbiti poče jedna s drugom.
MILICA
izljegši iz ognjišta, govori
Što je, što zaboga! ne smijemo riječ rijeti;
veće se ovoga ne more trpjeti.
Toj sam zapantila, kad pođeš na posjed,
pak se s' naučila izgonit na nas jed. 90
Karaj se s drugami, a s nami ne karaj.
GOSPOĐA
Ti meni rukami u obraz ideš aj?
MILICA
Vražjega zakona! u zao čas govori.
GOSPOĐA
Plitica kamo ona?
MILICA
Mačka ju obori.
GOSPOĐA
Mačka ju obori! nut ka će bit smeća, 95
da već me umori ogota smrdeća.
Jučer je dva lonca velika razbila;
sve ti sam do konca na razlog stavila;
bogme ću t' još ulje nabiti i leću,
ku sprca; godulje, što mnite da neću? 100
Koje se sočivo i ulje istrati,
ja neću, nu Dživo toj vas će pitati.
Bogme ću puknuti da vam se do dlake
bude kont dvignuti od stvari od svake.
MILICA
Pače mi prem razlog učini, ter me plat', 105
i to te uči bog er neću s tobom stat.
GOSPOĐA
Prije neg se dinari zbroje, kako mniš,
činit ću na kari da malo posjediš.
MARUŠA
Nemoj nas tu karom, ži mi ti, strašiti,
ni s treskom ni s karom, i ja ću otiti. 110
Na tomuj t' ni hvala, oto t' rad gospara,
a da bi čas stala, bogme se svak vara.
GOSPOĐA
Zao vas i obje našao gospodar!
s vami spi al ije? brže je on vaš par?
MILICA
Nemoj nas psovati, neg počni prvi dan 115
djevojke iskati, er ćemo i mi stan.
GOSPOĐA
Prikučke smrdeće, jučer ste iz vlaha,
a u vas nije veće ni srama ni straha.
Jedva sam od uši mogla vas otrijebit,
a sad nam od muži hoćete druge bit. 120
MARUŠA
Ako smo ušive zaisto kad bile,
bile smo i žive, mi smo se trijebile
i čisto držale; neg nam ne daš ti
da kako ostale budemo činiti.
Djevojke još sade sajune sve nose 125
a lijepo zaglade i u prodio kose;
a da toj koja nas učini, tuj veće
užeže, da grad vas ugasit pak neće.
GOSPOĐA
Neću bo da mene u crkvi zarad vas
malinjaju žene, er mi toj nije čas. 130
MILICA
Da kako ostalijeh sad ne malinjaju?
koji je vraži grijeh nosit što imaju?
MARUŠA
Ni petke ni svetke ne znamo mi u vas;
kad je poć u tetke, ne daš nam jedan čas.
GOSPOĐA
Sramotne i š njima! a otkud koja vas 135
tuj tetku sad ima?, što mnite, ne znam vas?
da k meni vi paka s trbuhom dođete .
od tezijeh tetaka? bogme k njim nećete.
Jučer ste, kako rijeh, iz vlaha, a sada
da tako svaki grijeh, zločeste, vas vlada! 140
MILICA
Ži ti ja, vi s dušom našom ne brinite,
inako vi s mužom do podne ležite.
što ne bih umjela onakoj kako ti?
i mi smo od tijela, ako bi t' smjela rijeti.
GOSPOĐA
Ajmeh ja! nut riječi koje su složile. 145
MILICA
Oto tuj ne kriječi, plat' što smo t' služile.
MARUŠA
Bože, zbilj ja ne znam što nas si snašla toj,
brže mniš da je sam jedan stan ovi tvoj?
GOSPOĐA
Nu se još podboči; bogme ću t' takoj dat;
idi mi tja s oči, da mi te nije gledat. 150
I kako bjestija s njimi se sve karam;
bolje bi, ži mi ja, da cijepcem udaram;
al bogme kad počnu, bit vam će u zao čas;
čujem vas dobro; nu prostrite većma glas.
GOSPODAR
došad u kuću srete Milicu, ter govori
Ki je vrag, Milica? vazda li plačeš ti? 155
vazda li ulica ima što činiti?
Ja ne znam ki je vrag da vam će dovika
skandao biti drag i treska i vika.
Vazda li na nemir dohodim doma ja
otkoli ovu zvir dovedoh.) † Pođi † tja. 160
A, santa Maria! † Kad će taj biti dan
da na mir budu ja u ovi doći stan?
GOSPOĐA
Nut gdi im part drži! Toj li si gospodar?
Vraže, tuj ćud skrši, jur ve si oto star.
GOSPODAR:
Al corpo de Dio, kako si mahnita, 165
nijesam te još bio, zato si srdita.
GOSPOĐA:
Bolja t' je tej biti, s kijema se razumiješ,
ma oto rič riti prid njima ne umiješ.
Pitaj tej godulje, najliše tuj veću,
za muku, za ulje, za ječam, za leću, 170
da t' s vragom sprcaše što t' je djed stekao
i da nas poslaše svijeh na ošpedao.
GOSPODAR:
A što mniš, osao da ti sam otac ja?
Moj li je posao s njimi se biti, a?
GOSPOĐA:
Ne, nego toj mene još toka, đusto znam, 175
još manjka da žene počnu se biti vam.
Ne dao toga Bog, al ovo hoću ja:
objema viđ razlog, ter neka idu tja,
zašto ću prvi dan druge ja iskati.
MILICA:
Zaisto ni nam stan neće nam manjkati. 180
GOSPOĐA:
Cjeć te j[e] Milice skandao ovi vaš.
GOSPODAR:
Draga ve dušice, umukni jedan čas,
neka ih ja pođu jedan čas karati.
Zašto vi gospođu nećete slušati?
Došad gospar u ognjište, govori
MARUŠA:
Ja ne znam ke druge slušaju ovako. 185
MILICA:
U toj nam nije druge, majde ne nikako.
GOSPODAR u ognjištu vika:
Bestie da niente, nećete mučati?
Dobro ti umijete u zao čas vikati.
Ti venga mal'anno, umukni jedan čas,
deserta putano, toj li je naša čas? 190
Gospodar šapće karecajući Marušu:
Nebore Maruša, rad moje ljubavi,
žiti Bog i duša, te riječi ostavi.
MARUŠA govori polako:
U zao čas, tamo nu dosjedi, ne tiči.
GOSPODAR polako govori:
Neka te celunu, žit' ja se ne miči.
GOSPOĐA ne videći ih, vika:
Pita' ih za leću i sude, žiti Bog. 195
Gospodar, karecajući Marušu, gospođi odgovara.
GOSPODAR:
A što mniš da neću sve stavit na razlog?
Bogme sve do dlake tako mi živa ti,
godulje opake, nu ja ću vidjeti.
Što mnite? Bogme sam na razlog stavio
tri dnare za skip sam, ki se je razbio. 200
GOSPOĐA:
A zašto nijesi ga četiri stavio?
MILICA:
Jes đusto, bi li ga? A što je nov bio?
GOSPAR:
Gospodar, karecajući Marušu, gospođi govori.
GOSPODAR:
Bogme im, brače, ja dobro znam razlog vas.
MARUŠA šapće:
Nebore hodi tja.
GOSPODAR Maruši: '
Ah neka jedan čas.
MARUŠA:
U zao čas, oto će gospođa sad izit. 205
GOSPODAR:
Pođ' s vragom, ter što će kad dođe? Što će bit?
GOSPOĐA vika iz kamare:
Stav' im pet lonaca koje su razbile,
i litru konaca ku su izgubile. „
Čut ćete još goru: pitaj tu godulju
koja ti na moru izgubi košulju. 210
GOSPODAR:
Kad pođu do prve u medzan, žiti Bog,
dođ', er ću do mrve stavit im na razlog.
GOSPOĐA
imbiceravši se, poteče k njim:
Bogme ću puknuti ako vas taj mine.
Ugledavši ih gdi se karecaju, vikne:
Ajmeh ja, nuti prida mnom što čine!
GOSPODAR:
Pođ' s vragom, ti muči, sad ti ću bogme dat. 215
GOSPOĐA:
Bogme toj odluči da nećeš sa mnom spat.
Toj li si gospodar, godulje celivaš?
Bogme neć' u odar k meni leć, neka znaš.
GOSPODAR:
Pođ' s vragom, umukni.
GOSPOĐA:
Neću ti mučati.
GOSPODAR:
Da vika', ter pukni.
GOSPOĐA:
Zatoj ću vikati. 220
GOSPODAR
odvodi gospođu ter ju taži:
Nebore, muči tja, jeda je što bilo?
Ono joj htijah ja razbiti sve rilo,
a ti mniš da ju ja brže htijah celivat.
GOSPOĐA:
Izvuc' se s vragom tja, razumjet hoć' mi dat.
Bože ve, Dživo moj, lud ti si ako mniš 225
da nijesam znala toj svu dragu noć gdi spiš
ter mi se skužavaš: n'ješto sam zle volje,
a ti ti tamo znaš što činiš najbolje.
GOSPODAR:
Nut vraga, što ište! Ti se s' pomamila,
još nije godište kad nijesi rodila. 230
Hoć', brače, ako ć' sad? Na vjeru, nu hodi.
GOSPOĐA:
O sebi tamo rad', na me te vrag vodi.
Kako ću bit živa od ove sramote,
gdje mi muž celiva na oči ogote?
GOSPODAR:
Nu mi rec' kad Krila Frančeska upazi, 235
nije li pokrila i sve toj ugasi?
Da Stijepa kad Nika na Stani ugleda,
kakono vladika nikomu znat ne da.
A ti tu cipariš kakono jedna zvir,
činiću da udariš glavom za to u mir. 240
GOSPOĐA:
Er su tej mahnite, ter ću ja još biti?
Bogme ti prem ni te ne bi s čijem popiti.
Bogme ću puknuti, da brat[j]i od prve
kom bude svanuti ne skažem do mrve.
GOSPODAR:
Je...te brate i tebe još š njimi, 245
a nuti gledajte gdi brat[j]om prijeti mi.
Pođ' dokle s' tej volje, ter im se istuži.
GOSPOĐA:
Toj neka mož' bolje noćas poć k Maruši.
A zatoj iz kuće večeras neću poć,
da viđu komu će gora doć ova noć. 250
Bogme ćeš počivat od sada tamo sam,
a ja ću ovdi spat, čijem odrom proviđam.
GOSPODAR:
Ah Bože, hvala ti, a toj ja i želim,
mirno ću daj spati kad te se odijelim.
GOSPOĐA:
Žimi Bog i duša, sve toj znam zašto hoć', 255
da k tebi Maruša k samomu bude doć.
Neće ti valjati na vjeru ni taj, nut,
s tobom ću ležati, al me neć' ni taknut.
GOSPODAR:
Kad ve se tuj bude, toj ve znaš bolje ti
er se sve zabude, tezijem [m]i ne prijeti. 260
GOSPOĐA:
Ja t' ništa ne prijetim.
GOSPODAR:
Oto ih iždeni.
GOSPOĐA:
Znam, veću ljubav njim nosiš dvaš neg meni.
Najmanje da je koj bolesti u glavi,
oni čas bogme joj sam kokoš udavi,
a bogme da dušu neboga ja kupim, 265
toga ne okušu, neg ako ja kupim.
Ah, proklet oni čas kad dođoh u tvoj stan
er nijesam do danas imala dobar dan.
GOSPODAR:
Bjestiju u gradu ženu mi ne mož' rijet,
ni staru ni mladu koj moreš zavidjet. 270
Ti imaš sajune, košulje, kolete,
rukave, kordune, prstene, frecete,
razlike još veze, kuplice, ubruse,
s biserom podveze, naprske, janjuse,
pantufe, cokule, bječvice pletene, 275
što nijesu obule do danas vijek žene,
daj suknje pak brune, daj modre, crljene,
a nut sad gdi kune kad dođe za mene.
