* * *
Jurjeva Katarina
Zrasla mi je kita lužmarina,
Pod njom sidi bila Katarina,
I pod njom je droban šav šivala,
Kad njoj dojde sestra Mandalena
„Da biš se ti jada našivala! 5
Turci su ti Jurja zarobili!“
Stavi šavak na zelenu travu,
A iglicu na mramornu stenu,
I poteče v Jurjevu kamaru,
Ter probuče Jurjeve svitice, 10
I pripaše Jurjevu sabljicu,
I osedla najžešćega konja,
Pak prodrkne med tu tursku vojsku.
„Pomoz, Bože, delije neznani,
Dajte meni sužnja vezanoga!“ 15
Skoči doli s visokoga konja,
Ter nabroji trista dukat zlata.
Dali su joj sužnja vezanoga,
Stavi njega preda se na konja,
Ter prodrkne do svojega doma.— 20
Iz Lukačićeve zbirke.
Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Референце
Извор
Istarske narodne pjesme, izdala "Istarska književna zadruga", [Opatija], 1924., str. 51-52.
