Elena ugrabjena1/SKAZANJE ČETVRTO

Elena ugrabjena
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
ČINJEN'JE PRVO-SKAZANJE ČETVRTO



* * *


 
                 SKAZANJE ČETVRTO

SKUP TROJANA:

        O puna slave
     nad sve države,
     majko vesela 435
     viteškijeh djela,
        svijetla Grecijo,
     ku višnji mio
     svakom s nebesi
     kriposti uresi, 440
        u tvoje krilo
     primaš nas milo
     svudi poznane
     slavne Trojane.
        Hrabreni vodi 445
     nas Paride odi,
     koga je dika
     svuda velika.
        On svom kriposti
     i svom liposti 450
     dostoji pravu
     na svijetu slavu.
        Nega primile
     trojanske vile
     sve ljubko dvore 455
     sve za njim gore
        Blaga besjeda,
     slađa od meda,
     ku vil na sviti
     ne će raniti? 460
        Vrijedna su dila
     svakomu mila,
     ka druži slavna
     lij epos naravna.

JEDAN OD SKUPA:

   O dubravo Ide gore, 465
čije smjenje, čija dila
u strašivo tebe more
iz rodnoga prinije krila?
   Dosta tobom vihri obijesni
i na suhu zavijahu, 470
kada plasi i nesvijesni
na te mnokrat udirahu.
   Pogubne si posred vode
zla trpjeti vele gora
podložena na sve zgode 475
i od vihar i od mora.
   Ti dubravu glasovitu,
o Faride mladče smioni,
u pučinu valovitu
iz rodjene gore doni, 480
   i pun smjenja i plahosti
smionijem plavim more brodiš,
gdi trojanske sve mladosti
cvijet izbrani s tobom vodiš.
   Ni te može ustaviti 485
od smiona segaj dila
majka i ćaćko tvoj čestiti,
ni Kasandra sestra mila.
   Ona s pramim raskosana
vapijaše u glas vrli: 490
put rodna se vrati stana,
na pogube tve ne hrli.
   Ah, koliko tva ljubljena
lijepa Enone suza proli;
bivši s tobom razdijeljena, 495
koje oćutje tuge i boli;
   lijepa Enone, ka s tobome
u mlađahna tvoja lita,
bivši u ruhu pastijerskome,
zaljubi se od djeteta. 500
   U dubovoj jošte kori
rastu slova, koja vele,
ko ljepotu rajsku dvori
mlade dikle (ti) vesele:
   da će prije Zanto rijeka 505
hrlijem tijekom na zad iti,
neg ti drugu vil do vijeka
van Enone tve ljubiti.
   Nijedna ljubav, molba nijedna,
nijedne sile ni zastave 510
ne ustavl'jaju srca vrijedna,
da ne slijedi vječne slave.

SKUP TROJANA:

   Ah, srećna ti i čestita
na umrlom svijetu ovomu 515
bjehu prva stara lita,
kad živijaše svak o svomu.
   Od razmirja, boja i gnjeva
tad ne bješe uspomene,
ni brodijahu smiona drijeva 520
valovite morske pjene.
   Još ne bješe moje i tvoje
izumjela nagla želja;
drage i mile svak pokoje
uživaše sred veselja. 525
   Ti, požudo od tuđega,
mir odagna, nemir stavi,
i za poraz svijeta ovega
skova oružja, zgradi plavi,
   neka s grabšam nepravima 530
ljudski narod ište smeće,
i koliko veće ima,
toliko se pruži veće.
   Sumnjim, da ti i Parida
nauči morske teć valove, 535
i plavi mu još sazida,
s kijem u strane dođe ove.
   Za ki uzrok mi ne znamo
on se stavi na ove pute,
nu veličak strah imamo 540
od žestoke smeće ljute.
   Od sumnje je moć velika,
a taji se često i krije
pod prijateljstvo varka prika,
u oružanu vjere nije. 545
   Ti, veliki kralju od nebi,
ki sve oda zla braniš puke,
i u rukah sve su tebi
kralja misli i odluke,
   molimo te svi prikloni, 550
od teškijeh nas brani zgoda,
boje odreni, smeće ukloni,
i žudjeni mir nam poda.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 367 година.