Draže nî človjeku poslušat ner meni;
nu što ćeš da reku, moj cvite rumeni?
Ako bih tvu lipos proslavit hotil ja,
nî moja toj kripos, ter mi se ne prija;
to li se potužu što pati život moj, 5
želeći da združu gizdavi obraz tvoj,
nećeš mi vjerovat. Zatoj te ja molju,
kad mi nî mirovat za željnu nevolju,
nemoj mi prikladat k tužicam žalosti,
da mojoj smrt zadat ne budeš mladosti. 10
A kad bi jur dala ti meni smrt prijeku,
komu bi tuj hvala, ja ne vim da reku;
koris bi li meni, jer ne bih ja plakal
u želji ljuveni živu smrt i pakal,
koji me umara, koji me mori sve, 15
koji me izgara, odkli znam lice tve.
Напомена
Извор
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str. , Zagreb, 1870
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.