PRIKAZANJE DESETO
JERINA I DVA KRVNIKA
JERINA:
Da tako je zli Hrvoje,
himben, opak, i nemio,
vami, vajmeh, naredio, 3035
da skratite danke moje?
i za to me zavodite
sred pustoši ove odi,
da me tužnu umorite,
gdje se svjedok ne nahodi? 3040
KRVNIK:
Tako; za to ti se sada
odi spravi veće umriti,
ni se ufa, ni se nada,
da ćemo ti mi prostiti.
JERINA:
Ova li se plata i dika 3045
mojoj vernoj službi dava
od prokleta, od neprava,
od krvnoga izdavnika?
Ja sam njemu na dar dala
zatravljenu mlados moju, 3050
i ljubjenu mu gospoju
prem nevjerno za nj izdala;
i što mu sam verna bila,
da smrt primim strahovitu?
Da je čas proklet, kad na svitu 3055
majka me je porodila!
O pakljenom u čemeru
zadojeni nevjerniče,
koja tebe stvar potiče,
da me ubiješ, jaoh, na vjeru? 3060
Ljudska majka tebe nije,
zla nakazni, porodila,
nego tigre zvijer nemila
ali otrovne ljute zmije.
Ovo li je vjera, koju 3065
poda meni tva desnica,
da ću biti vjerenica
i sveđ imat ljubav tvoju?
Ovo li je čas i slava,
ku mi hotje obećati, 3070
da s tobome banovati
hrvatskijeh ću vrh država?
Lasno tebi privariti
djevojčicu mladu staše,
koj razumjet dat mogaše, 3075
žarko sunce da ne sviti.
Uči, uči sad slušati
izdavnike zle, Jerina,
i s promjenom od haljina
tvu gospoju izdavati. 3080
Izdajstvo se prima i čuje,
ali ne oni, tko izdava;
i sam sebi smrt podava,
po izdajstvu tko djeluje.
Prosti, prosti, ma gospoje, 3085
prosti, diklo mila i lijepa,
navela me ljubav slijepa,
da podkradem ruho tvoje.
Da sam te izdat tijem scijenila,
ko mišljaše zlotvor kleti, 3090
voljela bih prije umrijeti,
neg bih tu stvar učinila.
Od razuma sada tvoga
poznam ures ponositi,
čijem se ne htje ti vjeriti 3095
za izdavnika pakljenoga.
On privari mene i tebe,
nu može biti segaj dana
doć će pomoć i obrana
u priteške tve potrebe; 3100
a ja umirem, i nitkore
nije, da me, jaoh, pomože;
i mož’ trpjet, višnji bože,
nemilosne tač zlotvore?
Ti trjeskove tvoje s gara 3105
vrh silnika doli upravi,
ki pod slikom od ljubavi
ovako me tužnu hara.
Ti, desnice božanstvena,
učin’; s pravde tve moguće 3110
da njegova traga i kuće
ne ostane uspomena.
Da to veće, vajmeh, dili
umrijet imam tužna i mlada,
i nije da me mrtvu sada 3115
tko proplače, tko procvili?
i ovdi se sad proliti
nemilosno krv će moja;
je li, je li milos koja,
da ne budem tužna umriti? 3120
KRVNIK:
Trijeba je umrijet, nije milosti;
tako gospar zapovijeda,
veće na nas ne pogleda,
život ti se tvoj ne prosti.
JERINA:
Kad mi je umrijet, vajmeh, sila, 3125
umri, plačna nesrećnice,
u privari tve kraljice
platu si ovu dostojila.
Smrt ne žalim, vajmeh, moju,
koja umirem s me krivine; 3130
žalim koja s mene gine:
privarenu mu gospoju.
Ranite me, već ranite,
evo vami vrata moga,
nečasnika himbenoga 3135
priku volju ispunite.
S bogom, zrače drag sunčani,
s bogom rodna zemljo izbrana,
s bogom i ti, jaoh, izdana
ma kraljice lijepa ostani. 3140
