Alčina
Писац: Џоно (Јуније) Палмотић
Prolog



* * *


                 PROLOG

        NEPTUN I PROTEO U KONKI

NEPTUN:

   Ustavimo, moj Proteo,
ustavimo naš tijek odi,
ovo je more, gdi veseo
mir pribiva i gospodi.
   Sva ostala mora, koja 5
jednu zemlju pašu okoli,
gore u ognju strašna boja,
svud kraljuje Marte oholi.
   Po širokom Oceanu
Erkulova izvan puta 10
na svaku se vrti stranu
oružana smeća ljuta.
   Grdi godi se španjske sretu
i franačke bojne plavi,
u nemiru hudu i kletu 15
svud zameću rat krvavi.
   Sva kolika zemlja ingleska
s neskladnosti bijesne i grube
britke mače, kopja teška
svoje obraća na pogube.20
   Od istočne strane vedre,
do zapadnijeh svijeh zemalja,
neizbrojne družbe jedre
oružanijeh korabalja.
   Vas sjeverni kraj ledeni 25
svud okolo robe i prle
Goti u krvi zadojeni
i njemačke vojske vrle.
   Što ću od bližnjijeh mora rijeti,
ki pitome peru kraje, 30
gdi nemili boj gorjeti
s hudom srećom ne pristaje?
   Od kraj čela plodne Asije,
tja do Ibera rijeke ovamo,
pokrajine vidjet nije, 35
gdi razmirja ne gledamo.
   Sva latinska zemja obilna,
vrijednijeh ljudi majka stara,
oko sebe pazi silna
mnoštva bojnijeh od jedara. 40
   Kralj išpanski i franački
jedan drugom suprotiva
po sve strane boj junački
treskovitijeh spravja driva.
   Grčko more s desna i s lijeva 45
u krvi se sve crljeni,
koju istočni zmaj proljeva
i zapadni lav hrabreni.
   Kod ovega samo mora,
gdi grad ovi gospoduje, 50
po milosti, danoj s gora,
svak počiva, svak miruje.

PROTEO:

   Kralju morski, uzmnožiti,
razlog prosi, da do vika
ovi narod plemeniti 55
ima dobra sva kolika.
   Gdi pravednost gdi sloboda,
znanje i krepos gdi pribiva,
ko da svaka dobra zgoda
i slatki se mir ne uživa? 60
   Tko bi bio u nevolje
utočistje umrlima
sada, gdi se vas sviet kolje,
i s oružjem tuđe otima,
   da ovega slavna grada 65
ne odredi nebo milo,
da, ко vazda, prima i sada
nevoljnike u svoje krilo?
   Kod ovezijeh kada mira
s morskijem stadom prođem grede, 70
pun veselja, i pun mira,
kliknem pjevat sej besjede :
   zdrav slobodni Dubrovniče,
glasoviti, svijetli grade,
odkli žarko sunce ističe, 75
dokli u morski skut zapade;
   zdrav, koji si vazda bio,
od početka prvijeh ljeta,
i nebeskom kralju mio,
i kraljevim svijem od svijeta! 80
   Nека druzi spravjat budu
bojne vojske oružane,
po viteškom neka trudu
od protiva zlijeh se brane;
   dobrota je sama tvoja 85
i krepčina čiste vire,
suproć svakoj smeći koja
čuva i brani tvoje mire.
   Živi; uzmnožni grade, živi,
tvoje slobodno biće ovo 90
vik ne smeo boj strašivi,
s tobom vazda mir stanovo.

NEPTUN :

   Lijepo je blago mir na svijeti,
ljepše od njega stvari nije,
i mudar se može rijeti, 95
uživati tko ga umije.
   Gdi je mir, svake obilnosti
i bogastva šnjim stanuju,
puk se uzmnaža, i u vrijednosti
stari i mladi napreduju. 100
   Nu kad kad god posred grada
u ispraznos mir se obrati,
mir nikako, nego tada
zločestvo se ima zvati.
   Za čeljadi mirne, koja 105
u pokoju skladnom žive,
ispraznos je gora od boja,
s kom dohode sve protive.
   Ali koja čuda sade
ja sam ovdi zamjerio? 110
Lijepo ti si, srećni grade,
tvoje mire ponovio.
   Medu tvojijem građanima,
koji tebe rese ovako,
tamna ispraznos mjesta ne ima. 115
Kaži srce krepko i jako,
   ter noveći tvrđe tvoje
ponavljati počni opeta
i ploveće građe tvoje,
njegda slavne do kraj svijeta. 120
   Kada morska moja voda
čas i scijenu zaboravi,
nu tvojega od naroda
podaše joj lijepe plavi.

PEOTEO:

   Još će, kralju, biti slavna 125
njih drijevima tva pučina,
ako, koja rijeh odavna,
proročanstva ma su istina.
   Vidim, gdje grad ovi raste
i u plemenu i u vrijednosti, 130
svi narodi gdje ga časte,
ko stan pravi svijeh kreposti;
   gdi ga užmnožit svi nastoje
građani ovi glasoviti,
ki ne uzimlju vrijeme svoje 135
u ispraznosti provoditi.
   A prem mlados izabrana,
na vladanje ka se rodi,
prikazaće sega dana,
na što isprazni blud dovodi. 140
   Nu ti kako lijepo hine
na ovoj zemlji od sjevera
otok stari hitre Alčine,
gdi ona stravi jur Ruđera;
   nu ti kako bludna vila 145
crne od strane i pustošne
jur zemlje ove učinila
bješe lijepe i raskošne;
   nu t' ribara, ki po svitu
nje su život razglasili, 150
i ljepotu vuhovitu,
ka stravljenu mladcu omili;
   ко gospođe ove, slavne
po slovinskom svem narodu,
slušati su željne i spravne 155
glasovitu ovu zgodu.

NEPTUN:

   Dostojna je svake od scijene
ova mlados plemenita,
čijem ponavlja uspomene,
čas i koris kijem se hita, 160
   neka, koji Ruđerovo
slijedi kratko plahovanje,
bude slijedit i njegovo
mudro i svijesno pokajanje.
   Tim slušajmo i mi odi 165
u ovem mirnu mjestu od svijeta,
što se u staro doba zgodi
za dohodnijeh nauk ljeta.




Јавно власништво
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Џоно (Јуније) Палмотић, умро 1657, пре 367 година.