Što si, lijepa Rakle mojaa
Što si, lijepa Rakle moja,
tvoj smijeh slatki pripravila,
ter je ljepos rajska tvoja
svijetlo čelo razvedrila?
Ali, lijepa mâ gospoje,
u posmijehu hoćeš riti
da kameno srce tvoje
hoće mene pomiliti?
Ali mlados tva mi veli
veseloga sred pogleda
da se diči i veseli
mrtva mene, jaoh, gdi gleda?
|
|
|
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Иван Бунић Вучић, умро 1658, пре 366 година.
|