O grešniče, ustavi se!
Kud strmoglav srneš tako?
Znaš da dobrijem raj hrani se,
a prokletijem i zlijem pako.
Znaš da pravda Božija stiže,
nitko joj se ne ukrade,
brza, lakša, pozna odviše,
teška vrhu krivca pade.
Pravdu Božiju svjedoče ti
nebeskoga kori dvora
kijeh uvijeke htje proždrijeti
pakljenoga jaz ponora.
Ter anđeli satvoreni,
taka pravda bi vrh zlobe,
biše učas obraćeni
u najgrđe u hudobe.
Nu s pametim niže sidi
i u zemaljski raj stani se
neka oko tvoje vidi
da i tu pravda nahodi se.
Gledaj stare roditelje
za neposluh, jaoh, prognane
iz vesel'ja u dresel'je
i u ove plačne strane.
I ne samo taj grijeh prvi
njih osmrti i poboli,
vrh natražja svega i krvi
istočna se zloba proli.
Nu ako ti sad jes milo
nebo i raj ostaviti
tere što se dogodilo
hoć na zemlji razmisliti,
općen potop kaže tebi,
kijem se straše svi narodi,
da sveđ pravda bi na nebi
ka svačiju moć nadhodi.
Sveto pismo naše vjere
izgleda ti množ donosi
kô oganj pali, zemlja ždere,
kuga i glad i boj kosi.
Nu ako hoć ti tegotu
znat pravedne Božije ruke,
sidi mislim u životu
u pakljene doli muke,
neka daj ti tuj spovijedu
osuđeni kako gore,
er ja gubim već besjedu,
jezik naprijed moj ne more.
Otvori oči od pameti,
ljudcko srce sasma opako,
pravdu Božiju svjedoče ti
nebo i raj, zemlja i pako.