Ne muti mi ovco rijeke!
ako budu k tebi priti,
od smrti te neće prijeke
svi pastiri sloboditi.
Zatoj bježi sad od tuda,
pokli mene ovdi ćutiš,
što s' tuj prišla kako luda
da mi bistru vodu mutiš!
Ali ne znaš ćudi moje,
er ja zubi koljem stada;
a ti takoj sama stoje
meni mutiš vodu sada.
Ne muti mi ovco rijeke!
ako budu k tebi priti,
od smrti te neće prijeke
svi pastiri sloboditi.
Od kad mogu tuj pripliti,
što ne misliš o životu,
ner tuj pride vodu piti
čineći mi na sramotu?
Što li se si osamila
ter tuj sama izvan stada
vodu mi si zamutila,
da ne piju trudan sada?
Ne muti mi ovco rijeke!
ako budu k tebi priti,
od smrti te neće prijeke
svi pastiri sloboditi.
Ako ufaš u pastire
ali u pse u stražnike,
mene vuka do odtjere
kad priplivam priko rijeke:
ne ufaj se, ja ti velju,
zubi te ću razdrpiti,
da ispunim moju želju,
ako budu tuj pripliti.
Ne muti mi ovco rijeke!
ako budu k tebi priti,
od smrti te neće prijeke
svi pastiri sloboditi.
Zač je meni velja muka,
gdje me takoj prjeko rijeke
podražuješ bijesna vuka
a ne haješ smrti prijeke;
ter ću zube povraniti,
a ti ć ostat mnogo plačna,
kada budeš nahraniti
mene vuka mnogo lačna.
Ne muti mi ovco rijeke!
ako budu k tebi priti,
od smrti te neće prijeke
svi pastiri sloboditi.
Tobom ću se nahraniti
i žedan se krvi tvoje
pun do grla sad napiti,
da ispunim želje moje.
Zatoj ovco bježi sada,
na očiju ne stoj meni,
ner li slijedi tvoja stada
po livadi po zeleni.
