Kud spravljaš poć, vilo? kamo se potežiš?
i tako nemilo prida mnom sad bježiš?
Bježiš i pogled tvoj sakrivaš, jaoh meni!
kteć da zli nepokoj prikrati moje dni.
Ti gvozdje i kami tvrdinom nadhodiš, 5
kad mene s tugami tač s gorcim ohodiš,
komu je sva milos istom te vidjet moć,
inako usilos meni je život oć.
Bog suncu svitlosti i zvizdam ne htje dat,
ni tebi liposti, da skrovno budu stat; 10
neg oni zrakami da svijete nam, a ti
izvrsnim gizdami kažeš put od časti,
i da čim gledamo taj ukras i dike,
kigod dil poznamo njegove prilike
dvigši se krilima od misli put njega, 15
gdi pristol svoj ima on stvorac od svega.