Već ostajte sve gospoje,
eto 'e Rakle mene mila
kroz ljeposti rajske svoje
sebi samoj zamamila.
Zamani me veće zove,
mâ Ljubice, ljepos tvoja
na razblude, na celove,
druga 'e, druga mâ gospoja.
Drugoga išti ti pastira,
drugi oganj mene prli,
i drugoga sebi izbira',
pokli druga mene grli.
I ti ka si rajska dika
dosle bila, Dzorko moja,
drugoga išti ljubovnika,
er je druga mâ gospoja.
Neka drugi sad uživa
što ja željeh sva mâ lita,
drugi s tobom da pribiva,
druga 'e ljubav mâ čestita.
O Jasenko mâ ljubljena,
drugom ljepos tvoju hrani,
druga 'e meni obljubljena,
druga, druga mene izrani.
Zlaćeni su tvoji prami
vez srdačcu bili momu,
nu me druga sada smami,
tijem se daruj ti drugomu.
A ti, cvijete moj ljuveni,
Rakle, slatka mâ gospoje,
zanesenu bićeš meni
mila rados sve dni moje.
S tebe same u nescjenu
sve sam druge postavio
i mu mlados zatravljenu
samoj ti sam zavjerio.
Ti si, brače, meni sama
sred srdačca stravljenoga
od svijetloga zlatna prama
do stupaja pribijeloga.
I tebi će robovati
sužna duša mâ uvike,
dočim bude sunce sjati
i dokoli teku rike.
Mâ pjesance, bježi ine,
samoj Rakli daj se u krilo
da ti srdne ne učine
bezakon'je ke nemilo.
Tuj ćeš naći mile obrane
kad te sakrit ona bude
među prsi sve snježane,
gdje su moje sve razblude.
