Uzazn'o si, slatki brače,
kako draga tvoja gine,
i k'o cvili i k'o plače
i kako se tobom brine.
Ljubav ti je spovidjela, 5
od ke uteč' moć' nije ti,
ere ima zlatna krila,
kojijem brzo svud doleti;
od nje bježat' zaman ti je,
ako od mene i uteče, 10
er brzine na svijet nije,
koju ona ne pritječe.
Nu tve pismo što mi veli,
i tva knjiga što mi piše,
da tva mlados mene želi, 15
i cijeć mene da uzdiše;
i da za me kopni i vene,
da te ostavi tihi sanak,
i da od kada pusti mene,
smrknu ti se bio danak: 20
mučno 'e, mučno vjerovati,
a prosti mi tva dobrota,
er se ne opći ostavljati
koje komu sred života,
Tijem nije čudo, da tej ljuti, 25
ke s čemerom nalip goje,
milostive čine čuti
kadgodi si ime moje.
Pokoli se ti odijeli,
gluši od gore, tvrđi od stijene, 30
ni prosuzi, ni procvili,
ostavljeći mladu mene.
Da se omehša, pravedno je,
stanac kami, tvrda gora,
okamenit' srce tvoje 35
kad se može od mramora;
pravo 'e, pravo, da oćuti
boles stijena stanovita,
kad se ne htje ti ganuti
na mlađahna moja lita. 40
Nu istina i toj budi,
da sad me išteš, gdi me nije,
i da pamet tvoja žudi,
da me pusta divjač bije;
čemu mene ne nahodiš, 45
i ne vraćaš još se k meni?
gdi se od mene već zahodiš,
brače dragi i ljubjeni?
Obrati se k meni, obrati,
tvoju vernu ne ostavi, 50
neg' brže se k njoj povrati,
о vesela ma ljubavi.
Sva ti 'e k'o snijeg problijedila,
i k'o cvijetak povenula,
rumenilo izgubila, 55
svijetli pogled pomrknula;
sharala je svu l'jepotu,
bez pristanka sveđer cvili,
о prislatki moj životu,
od kad joj se ti odili. 60
Sini, sini, me sunašce,
ne stoj veće u zapadu,
obeseli me srdašce,
i pojavi mene mladu,
uputi se, joh, uputi, 65
ne ckni veće k meni doći,
neka budeš rasvanuti
bio dan mrkloj mojoj noći.
Snu ljuveni, ki ukaza
momu dragu željnu mene, 70
ti mu spoviđ dio poraza,
s koga mlados moja vene;
tijem ukaži, kako čeka
ma ga ljubav puna vire,
i da njojzi nije lijeka, 75
da bez njega ona umire;
rec' mu zа tijem, da 'e spravila
slavju, koji joj glas donese,
od bisera obla i bila
lijep ogrljaj i urese; 80
i da ga će izgrliti
celivajuć svijem ustima,
i perja mu nakititi
sn'ježanijem biserima.
Nu bi joj vele draže bilo, 85
da on bude krila uzeti,
neka dragi u nje krilo
sam doprši i doleti.
Ljuvena je nje odluka,
kad ti srećni danak bude, 90
dat' mu od bijelijeh svojijeh ruka
l'jepši ogrljaj pun razblude.
Ustavi se, pismo moje,
nemoj svega izricati,
sve mu daćeš dare tvoje, 95
kijem se mog'o sveđ nadati.
Drugo, brače moj ljubjeni,
mlađahna ti tva ne pravi,
neg' brzo se vrati k meni,
tvoje i moje rane ozdravi. 100
