3.
Tko čini što može, taj zakon obsluži
i nitkor ne može da se na nj potuži.
Suđeno meni bi da služim ja n'jekoj,
u ke se izgubi sva služba i trud moj.
Ne slah joj u dare kamen'je pridrago, 5
ni nijedne dinare, ni zlato, ni blago,
neg tužno me srce njoj davah u poklon
da je nje do smrce - ne ktje ga napokon.
Ne mogoh ja veće učinit neg li toj,
što sam kriv kad neće taki dar primit moj? 10
Odlučih tada vam srce toj donijeti,
i rukom mojom sam činit ga zgorjeti.
Pokli ga gospoja ne hotje, ku dvori,
neka ga činim ja svršeno da zgori.