Trudno gre, govore, kada je tmasta noć,
samomu proz gore bez dobre družbe proć,
najliše tko je pješ, bez jasna mjeseca,
i putu nije vješ', gdi (je) gusta zelenca.
Velik trud još prave i muku na svieti,5
korienak koštrave iz dubin podrieti.
Veća je još muka plah vihar tjeriti
i lačahna vuka s kozlići miriti.
Bez plavi trud je prit pučinom valove
i gori pitomit u oblacieh valove;10
i gdi su još lavi, trudno je lugom proć,
telesnoj ljubavi trudnije vrha doć.
S trudom je tužica vidjeti gdi cvieli
za bracem sestrica, kad ih smrt razdieli;
meu žalos još svaku trudno je vidjeti15
žalostivu majku gdi cvieli u sjeti,
velmi boljezniva gdi mrtvo na krioce
suzami polieva jedino djetece.
Ljuta je još strila i čemer krvavi,
dva draga i mila kada smrt rastavi.20
Trudi su bez broja, ke zbrojit po vas viek
ne može svies moja ni drugi živ človjek,
Jesuse moj slatki, gdje si ti u trudu,
pri kom je trud svaki na svieti za ludu.
Ti s' ranjen, ti s' izbjen i ti si za ljubav25
na križu tuj pribijen vas ranav i krvav,
gdi si se raskrilio, ljubavi velika,
i dragu krv prolio za mene grješnika.
A ja sam zloban vas ter trudim vrhu svieh
predaje svaki čas, zapleten u griesieh;
za-č onaj vječna noć i oni strmen jaz30
prieti mi za svu moć svaki hip i svak čas,
da moj duh rasevieli u vječnoj tamnosti,
i da me razdieli s vjekuštom radosti.
Ter daleč moja svies sebe van zahodi,
jak da ju manen bies planinom zavodi,35
u sebi misleći i ob dan i ob noć:
komu ću priteći, da mi je na pomoć?
Nu najti ja sada ne mogu nikoga,
da mene od jada slobodi vječnoga,
razmi sam od suza kladenac proliti.40
i tebe Jesusa raspeta moliti,
jeda se ljuvezni put mene obratiš,
ter moje boljezni i moj trud prikratiš.
Tiem naglim i hrlim s grozniemi suzami,
da tvoj križ zagrlim objema rukami,45
i plačno ja grozim, cvileći u suze,
da milos isprosim od tebe Jesuse,
da ljubav taj tvoja po veljoj milosti
me zledi bez broja i moj grieh oprosti;
kad zaspim mrtvi san i ostavim taman sviet,50
od zloba svieh opran da budu k tebi prit.
