PJESAN 13.
Spomena od tvoje ljubavi na saj svit
ne da mi prem moje ufan'je izgubit,
u tebi, bože moj, za steći svršeno
grijesim, kim nije broj, proštenje ljuveno.
Tijem hoću ufati u tebe, koj' općiš 5
zle grijehe praštati grešnikom, ke smiliš;
koji ćeš zlobe me smrsit i prostiti,
u ki se čas na me grešnika smiliš ti.
Er kaplje od mora i listje zeleni,
kamenje svijeh gora i zvijezde kijem broj ni, 10
da budu zlobe me, riječ je tva, bože moj,
ka trpi sve vrijeme, po milosti tvojoj
oda svijeh slobodan da ću tada biti,
kad uzdah pravedan budem učiniti.
Kroz toj se ja molim, Jesuse, sluga tvoj, 15
prosti mi, jer žalim i plačem ja grijeh moj,
koji sam satvoril, budući nesvjestan,
za ki si ti podnil muku ter boljezan;
muku ter boljezan, koju htje patiti,
u ku sam ja ufan, da mi ćeš prostiti: 20
prostit mi da ćeš ti nevoljnomu sluzi
i da se ć' smiliti, videć me u tuzi;
jer je tve smiljen'je veće i dobrota,
neg li sve zgriješen'je od moga života;
jer je veća muka, za ku se ja molih, 25
koja me iz ruka izvadi djavoljih,
u ke sam za me bil grijehove ja upal,
a ti si tvoje dil milosti zgar slišal
za mene grešnika, ki nijesam podoban
zvat se tva prilika, jere sam vas zloban. 30
Cjeć zloba ter kojijeh da budem plakati,
po sebi vik ne bih mogo se oprati,
da god ljubav tvoja ne smili na me tad,
slobodna dim koja učini mene sad.
A za to hvalu ja davam ti do vika 35
za muku, ku prija za mene grešnika.
