427. pesma Pjesni razlike
|
Pastir je dobri ovoj, ki za svoj hraniti
* * *
Pastir je dobri ovoj, ki za svoj hraniti
zgubljeni stadni broj ne štedi s' umriti.
Od zdravja u njem ni nijednoga jur čina,
on rane sve podni rad našijeh krivina.
Usti su, jaoh, vidit njegove medene
kakono jedan cvit, prid mrazom ki vene.
Svakomu sad se mni i vidi u svemu,
njegova da već ni, jaoh, lica na njemu.
Ka ovo jes ljubav moći zgar jedine,
poginut htjeti prav, neka kriv ne zgine?
|
|
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dinko Ranjina, umro 1607, pre 417 godina.
|