Ova stranica je lektorisana
— 66 —
ćama nude seljačke izrade kao poklone za djecu.
Mlada gospoća sva preblijedje.
Brane se namršti i reče staroj oporo:
— Idi, strino, gdje drugovdje . . . ne treba nam. Ali kad baba to ne ču, jer kroči u sobu i razvukavši usne započe:
— Blago vama u ovoj toplini! . . . Ah, kako si mi lijepa, mlada slatka gospoćo! Je li ti ovo vojno? A baš ste jedno prema drugom. Bog vas poživio!
— Ne treba nam, babo, tvoje trgovine, razumiješ li, — viknu Brane i uputi se k njoj.
Baba kroči natračke i diže glavu, a na licu joj se pojavi izraz čuđenja, većma nego li negodovanja. I ona se okrete domaćici i zasu riječima:
— Uzmi, mlada gospođo, Bog ti dao. Jeftino ću ti dati, jer mi treba troška za svečanik. Uzmi, živa bila, ako nemaš sad
