— 30 —
U sred nove graje, ja isplatim račun, oprostim se s prijateljima i pođem za mojim vođem, koji ponese torbu i svojim otvrdlijem tabanima koračaše po onijem „mačjim glavama", (kako Srbijanci u šali zovu kamenje svoje zloglasne kaldrme), kao po najraznijem polju. Ja sam u nevidjelici posrtao za njim. Fenjeri, gotovo na puškomet razmaka, kao da namigivahu jedan drugome, kao da govorahu jedan drugome: — „Gle ovog ludaka kuda ide kroz noć!“ Tako prođemo dosta dugačku ulicu, u kojoj je gostionica, na polovinu druge, gdje, blizu jedne česme, vidjeh upregnuta seljačka kola. Visok seljak u bijelijem gaćama sa golemom šubarom na glavi, raskoračio se i malko pognuo pred česmom. Druga njeka, mala, crna prilika, mrdaše s boka kolima, koja su imala pleteran koš i pokretno sjedište „na feder". Ciganin prošapta nješto sa seljakom, pa
