Page:O Makedoniji i Makedoncima - Stojan Protić.pdf/25

Ova stranica je lektorisana

21

ali jezgro je uvek bilo u promorju jegejskoga mora, gde su joj i najglavnije varoši bile. U 7. veku Vizantinci su Makedonijom upravo zvali današnju Trakiju (gde je Filipopopolj), koja je opet onda bila ograničena na primorje mramornoga mora.[1] Staru, pak, Makedoniju, po glavnoj varoši njenoj Thessalonique, Vizantinci nazovu Tesalijom I, a staru Tesaliju Tesalijom II.[2] Za Rimljana Makedonija, takođe, nije išla daleko na sever, jer je sav predeo od Šare Planine do Dunava ulazio u Gornju Miziju, od koje se jadan deo, izvorni predeo Binače Morave sa Skopljem i okolnim planinama, zvao Dardanija. U srednjem veku Makedonija se vrlo često zvala prosto Slavinija; u našim spomenicima Makedonijom se naziva Trakija, a stara Makedonija i Tesalija Vlahiotska Zemlja, Velika Vlaška, po nekim stranim piscima i Donja Srbija. U srednjem veku Makedonija se zvala u vizantiskih, latinskih i slovenskih pisaca još i Dragovitija, Berzitija, Velezitija.[3] Osim toga Makedonija se zvala u stranih pisaca i Buga-

  1. Die Heersttrasse, von Belgrad nach Constantinopel str.94.
  2. ibid.
  3. P. Draganov u Izvѣstія, 1887, Br. 11-12.