Page:O Makedoniji i Makedoncima - Stojan Protić.pdf/137

Ova stranica je lektorisana

133

Iz ovoga svega izlazi: ili da su sva makedonska slovenska plemena još od poletka bila srpska plemena, ili da su ta plemena još do doseljenja bila i po staništu i po jeziku najbliža Srbima. Samo se na taj način, po našem mišljenju, lako i prirodno mogu objasniti fakta i pojave koje smo u ovom malom poslu izneli. Danas su ona i jezikom i celim životom toliko bliska i srpskom jeziki i srpskom životu, da se razložno od Srba ne mogu dvojiti ni lingvistički ni etnografski – to je jasno i za nas, a, nadamo se, i za svakoga koji pažljivo, pravilno i bespristrasno prouči i oceni sve što je od merodavnoga uticaja na lingvističku i etnografsku deobu plemena i naroda. Jer niko neće moći poreći da je i prirodnije, i logičnije, i naučnije uzeti da je jezik Makedonaca dijalekat srpskoga jezika, pošto u tom dijalektu onako vidno mesto zauzimaju svi glavniji glasovni zakoni srpskoga jezika i pošto se odstupanja

    ske oko 1082. godine, da su se doselili „iz strmenih i brdovitih mesta blizu Save i Dunave, gde danas Srbi žive.“ To može biti samo Braničevo. - Vidi u Žurnal min. nar. prosvete, članak Vasiljevskoga. (Na ovaj podatak svratio mi je pažnju g. Lj. Kovačević, za što neka mu je blagodarnost od moje strane).