NATJECANJE AJAČA I ULISA ZA ORUŽJE AKILOVO
KRALJ AGAMEMNON, VIJEĆE VITEZOVA GRČKIJEH, KOR BOJNIKA, AJAČ I ULISE
AGAMEMNON:
Ruzumni Ulise,
Ajače hrabreni,
kijeh ime slavi se
u mnogoj svud cijeni,
pokoli huda čes 5
i zla smrt nemila
uzela nami jes
bojnoga Akila,
Akila, ki hudijeh
bi poraz Trojana, 10
a dika Grka svijeh
i prava obrana —
oružje svijetlo ovo,
dar višnjijeh od nebi,
ke je ruho njegovo, 15
a naša straža bi,
nije razlog da sade
ni nami naudi,
ni smrtne zavade
među nam probudi; 20
tim mače srdite,
kijem ste se bit spravni,
na mjesto stavite:
mjesta odi boju ni.
Mi ćemo vas, vaše ne 25
desnice suditi,
tko ima vlas hrabrene
oklope nositi.
Požuda nije nas
od vaše od smeće; 30
hranite vašu vlas
potrebe za veće.
Krv se je velika,
za uzet Troju grad,
od našijeh bojnika 35
prolila i do sad.
Što će rijet Prijamo
i Troja, videći,
da se mi svadjamo,
i da smo u smeći? 40
Neugodna gdi je smeća
u štetnom nemiru,
kraljestva najveća
gube se i zatiru.
Svaki vas razlog svoj 45
s načinom najboljijem
izrijeti sad nastoj
prid mojijem pristoljem.
Kada vas čujemo,
pravedne osude 40
učinit mi ćemo,
razložno ko bude.
AJAČ:
Prid plavima, višnji bože,
ovi razlog moj sudi se,
i sa mnom se smije i može 55
natjecati tamni Ulise!
a od plama Hektorovijeh
pobjegnuti ne ima srama,
koje od drijeva slavnijeh ovijeh
moja otjera krepos sama. 60
Da li je ljepše himbenome
i taštom se rvat riči,
neg desnicom viteškome,
kom se vrijedno srce diči?
Mom junaštvu lasno nije 65
besjedam se pomagati,
ni se manje razumije
on junački djelovati.
Ja činjenjem, on govorom,
možemo se slični riti, 70
mene on riječim, ja ću stvorom
njega svuda pridobiti.
Nu potrebe ne imaju
ma hrabrena svijetla djela
da se vami spovijedaju, 75
ka su se od vas svijeh vidjela.
Neka Ulise pripovijeda
svoje varke pokrivene,
koje nitko vik ne gleda,
kijem su svjedok noćne sjene. 80
Zaisto lijepu i veliku
platu prose moji trudi,
ako krati svu nje diku,
tko ju sa mnom pita i žudi.
Stvar je od male scijene i sreće, 85
ni se oholas može zvati,
steć darove i najveće,
koje Ulise ufa imati.
Od ovega veće suda
on podobnu platu izmače, 90
er će dobijen glasit svuda,
da se pravdo šnjime Ajače.
Još da nijesam od svijeh prvi
po hrabrenstvu svijem vidjenu:
po vedrom sam svijeto krvi 95
i mogućem po plemenu.
Telamon je otac meni,
ki s Erkulom njegda u boju
u velikoj dići i scijeni
grad laživi uze Troju. 100
On u drijevu najprvomu,
da run zlatni s trudom steče,
jur s Jazonom po crnomu,
valovitom moru teče.
Nega rodi Eak slavni, 105
sudac tamnijem državami,
gdi Sisifu zlom nestavni
niz pleći se valja kami.
Eaku višnjijeh kralj bogova
roditelj se diči veći: 110
od slavnoga tako Jova
Ajače se broji treći.
Ne ću da je ponosito
od pomoći meni pleme,
po svem svijetu glasovito 115
vitezovim hrabrenijeme,
nu je bratučed meni Akile,
od koljena mi smo istoga:
stvari prosim, ke su bile
bratučeda slavna moga. 120
Što imaš s našijem ti plemenom,
O Sisifov rode budi,
ki si od njega s tvom himbenom
i lupeškom gori ćudi!?
Je da, jer sam od svijeh prije 125
došo na boj glasoviti,
za me oružje slavno nije;
neg ti hoć’ se njim resiti?
Ti na bijenje ki se općeno
najposlednji od svijeh spravi, 130
čim se od straha na vuhneno
mahnitanje s prva stavi.
Ali hitri Palamede
vrha dođe tvoj hitrini,
svojom štetom ki te izvede, 135
i na boj ti doć učini.
Ter da tebi, koji na se
ne ktje oklopja nikojega,
tvrdo oklopje sad poda se
zatočnika najboljega, 140
a da meni, bojne trude
ki sam prvi zagrlio,
dar se lijepi branit bude,
kijem se rodjak moj resio?
Ah, da je ono hitro tvoje 145
mahnitanje na zbilj bilo,
ili da puk vjerovo je,
da se nije toj hinilo!
Ah, da grčka vojska viku,
naučitelju našijeh zala, 150
u ovemu boju priku
za druga te nije imala:
ne bi ostavjen Filoktete
na pustošnom Lemnu sade
s nas, ki čusmo tvoje svjete, 155
sve trpio tuge i jade.
On sred jama i planina,
gdi se tužan krije i tuče,
tebe i kuću tvu proklina,
cvili, plače, i jauče. 160
Ako višnji dvor bogove
ima, koji svijet vladaju,
vidim kletve gdje njegove
sve na glavu tvu padaju.
Cvilim, plačna gdi viteza 165
ostavismo s tve krivine,
s kijem nas tvrda kletva sveza
u trojanske doć krajine,
a svi znamo, da on hrani
Erkulove kobne strile, 170
bez kijeh ne će vik Trojani
ispod naše pasti sile.
Mješte oholijeh neprijatelja
bolan mladac njima sada
zgađa zvijeri, ptice strijelja, 175
za pokrijepit sebe od glada
i s tijem svjerna nevoljami
diha i život svoj provodi,
er ga nije među nami,
gdi se Ulise zli nahodi. 180
I Palamed sad bi htio,
komu on zgradi smrt žestoku,
da je ostavjen opustio
na pustošnom komu otoku.
Od njega se veće osveti 185
s našom štetom prem velikom,
čim ga učini zlotvor kleti
bez krivine izdajnikom:
u šator mu pun poraza
mnogo zlato čini skriti, 190
koje Grkom svijem ukaza,
za svu lažu potvrditi.
Naše ovako on bojnike
ili umori, ili ostavlja,
njegove su ovo dike, 195
na ove boje on se stavlja.
Zamani je tve himbeno
i laživo govorenje,
kojijem činiš da je primjeno
hudo i zlobno tve činjenje; 200
po govoru medenomu
ne skri tvoga vik prikora,
kad u boju krvavomu
starca ostavi ti Nestora:
cijeć tegote mnozijeh lita 205
jer konj pod njim ranjen pade,
on u tebe pomoć pita,
izdavno mu ti se ukrade.
Diomede je svjedok meni,
da se laža ne govori, 210
ki bijeg i strah tvoj ledeni
mnokrat kara i prikori.
Nu pravednijem bog očima
djela umrlijeh ljudi gleda:
od pomoći potrebu ima, 215
ko druzijema pomoć ne da.
Tad bi razlog, ko ti ostavi,
da i tebe druzi ostave,
i da zakon tvoj nepravi
izvrši se vrh tve glave. 220
Ranjen, krvav, sta vapiti
strasnijem glasom: je da boga!
Ja grem vidjet, što će biti,
a za obranu bitja tvoga.
Zamjerih te na tle u prahu 225
i žestoke puna smeće,
gdje u blijedomu bješe strahu,
malo manje umro veće;
skrih te od hudijeh protivnika
teškijem štitom i obranih, 230
i, najmana što je ma dika,
tvoj strašivi život shranih.
Sahranjen se s na tli dignu,
ki prije ranjen vas ležaše,
ter ko vjetar hro pobjegnu, 235
jak da rane ne imaše.
Sad, ako se natjecati
neharniče hoć’ sa mnome,
na ono se mjesto vrati
s istijem strahom i ranome, 240
i bez nijedne veće riječi
pod štit ovi skrij se iz nova,
ter se sa mnom tuj natječi
rad oružja Akilova.
Znaš, kad jednom s bogovime 245
dođe na boj Ektor bojni,
i sadružen bješe šnjime
skup junaka neizbrojni:
ne samo se ti pristraši,
ljuto prid njim i ustrese, 250
jače od tebe nu poplaši,
taki on sobom strah donese;
nu čim sabljom ne smiljenom
naše vojske siječe i mori,
oholom ga teškom stijenom 255
sam Ajače na tle obori.
Sam Ajače jošte njega
smje na polju uzdržati,
kad od Grka naj jačega
dođe na boj pozivati. 260
Ja po sreći ko naj jači
bih izvadjen suproć njemu;
ni me on dobi, ni potlači
u pogubnom boju onemu
Gdi bi s tvojijem besjedami 265
kad Trojani puni gnjeva
s Jovom, s Febom, s gvozdjem, s plami,
naripiše nam na drijeva?
Ja sam s krepcijem mojim prsima,
o vitezi, ko svi znate, 270
štit neizbrojnijem bih plavima,
gdi se vratit doma imate.
Za sve plavi kada meni
jedne oklope dat budete,
njima i vami štit općeni, 275
a ne meni, podaćete.
Slavno oružje ja ne prosim
mene oružje slavno pita,
ke na sebi kad uznosim,
čas mu biće vjekovita. 280
Od hrabrenstva neka svoga
djela Ulise sad govori,
ko Dolona nejakoga,
kako izdavna Reza umori;
Prijamova kako sina 285
on učini roba Elena;
ko prilika Paladina
bi od njega ugrabjena.
Od mučeće tamne noći
u najvećoj u mrklini, 290
0 Diomede, s tvom pomoći
svako se ovo djelo učini.
Ako za ova tamna djela
njemu oružje dat imate,
razdijel’te ga u dva dijela, 295
ter Diomedu boli date.
Ali ko se tamnjak sada
iskat svijetli dar ne srami,
ki se u djelijeh svojijeh vlada
ne s oružjem, neg s varkami?! 300
Kaciga će svijetla ova
opovijedat svom svjetlosti
noćna djela sva njegova
i privare i tamnosti.
Pod tegotom silna oklopja 305
nevoljan će sveđ padati,
ni će moći teška kopja
u desnici uzdržati;
ni mu lijeva, krađam dana,
štit nositi podobna je, 310
vrbu koga udjeljana
svega svijeta prilika je.
Tvoj te velik grijeh potiče
veći od snage dar prositi,
ki će tebe, nesvijesniče, 315
nejačega učiniti;
kijem kad Grci s malom dikom
tebe urese, a ne mene,
bićeš uzrok protivnikom
ne od straha, neg od plijene: 320
od bremena tolikoga
neć’ moć lasno bježat veće,
čijem si jači od svakoga,
što su časti tve najveće.
Vrhu svega nov i cio 325
ti štit imaš po sve strane;
moj je veće doslužio,
na neizbrojne šupalj rane,
tim izmjenu novu gleda.
Nu što se ovdi mi morimo 330
s natjecanem od besjeda?
Djelima se natječimo!
Neprijatelskijeh posred mača
slavno oružje toj vrzite,
ter Ulisa i Ajača 335
pravdati se tuj pošljite!
KOR:
Ajače, razlog tvoj
hvale je pun mnoge;
Ulise, sad nastoj
rijeti tve razloge. 340
Na pravdi ko sjedi,
da častan ostane,
razloge ne štedi
i druge čut strane.
ULISE:
Da molitve vaše i moje, 345
O vitezi grčki izbrani,
višnji Jove primio je,
i da bjehmo uslišani,
ne bi ove pravde bile,
pače u mnogoj jošte hvali 350
ti bi oružje tvoje, Akile,
a mi tebe uživali.
Koga pokli težak dosti
vami i meni udes uze,
niz očiju od žalosti 355
protječu mi grozne suze.
Tko da oružje slavna Akila
sad s razlogom na se stavi,
neg na slavna koji dila
nega izvede i proslavi? 360
Ne pomozi samo ovemu,
nespmetan što se čini;
er nepamet jes u njemu
vele veća, neg se hini.
Ni hitrina meni moja 365
naudi, koja veće krati
sve kolike vas nastoja
služit, branit, pomagati.
Sladak govor moj primjeni
(ako se imam hvalit čijeme) 370
sad koristan budi meni,
ko bi stvarim sveđ vašijeme.
Rad besjede pune uresa
ja zavidjen ne imam biti:
darom danijem s gar s nebesa 375
čovjek se ima sveđ dičiti.
Slavnijeh djeda svjetlos mnogu,
i što nijesmo mi dobili,
jedva naša zvat se mogu:
najsvjetlji smo našijem dili. 380
Ali za što Ajač reče,
da je praunuk boga Jova;
istijem redom moja istječe
krv od kralja svijeh bogova.
Mene Laert; Arčesio, 385
Jovov porod, njega rodi,
i ko je svoga brata ubio
među njim se ne nahodi.
Merkuriov s druge strane
rod je majka ma ljubjena; 390
bogove imam izabrane
s obje strane od plemena.
Nu ni svjetlos materina
er me uzdiže nad sve ine,
ni er mi je krv očina 395
od ubojstva bez krivine,
ne ću oružjem Akilovijem
da sad mene počastite;
samo moje s Ajačovijem
dostojanje izmjerite. 400
Ali ako bi on proveo,
za steć razlog suproć meni,
Telamonu što Peleo
pravi brat je i rodjeni;
dostojanje iste krvi 405
u ovem sudu ne gledajte;
po kreposti tko je prvi,
tomu odjeće svijetle dajte.
Ako li se gospar njima
iste od kuće izabira; 410
slavni Akile bližijeh ima:
oca Pelea, sina Pira;
u državu njih rođenu
pošljite ih njim najprije,
er Ajaču po plemenu 415
i po krvi mjesta nije.
Ne manje je blizu od njega
Teukro Akilu hrabrenomu,
nu ne misli radi tega
ob oružju slavnu ovomu. 420
Jošter da ga i on pita,
to biste ga njemu dali,
ali biste plemenita
djela samo vi gledali?
Tim, pokli se djelim samo, 425
ka čovjeka svijetla čine,
mi natjecat sad imamo,
ne svjetlostim od rodbine
ja sam veće učinio
djela, neg li ih; mog izrijeti, 430
od kijeh ću ki god dio
vam po redu ispovidjeti.
Nereova kćerca Teti,
Akilova majka mila,
znajuć da će njoj oteti 435
sinka u boju smrt nemila,
od ljudske ga družbe izmače,
i u ženske skri haljine,
čijem privari tebe Ajače,
i s tobome mnoge ine. 440
S trgovinam ja ženskime
skrih oružje za nj dostojno,
i viteza odkrih njime
i njegovo srce bojno.
U djevičkoj jošte odjeći, 445
ali misli pun hrabrene,
štit i kopje on držeći
ove riječi ču od mene:
o božice slavne sinu!
ki si ufanje svemu boju, 450
vrzi taman tuj haljinu,
hod’ porazi hudu Troju.
Ruku stavih s riječim ovim
na mladića plemenita,
ter ga združih s vitezovim 455
na rvanja glasovita.
Tim viteška djela, koja
on učini s bojnom moći,
sva se mogu rijeti moja,
ki mu na boj činih doći.
Ja Telefa na tie stavih, 460
čim se oholo s nam bijaše,
ranjena ga ja ozdravih,
čim se snižno nam moljaše.
Po meni je strena bila 465
Lesbo, Lirnes, Tebe ohola,
Tened, Siro, Krise i Cila,
tvrde građe boga Apola.
Ja sam našo vami tko je
silna Ektora pridobio; 470
Ektor, dika tvrde Troje,
po meni ja ubijen bio.
Oružje sam ja darovo,
čijem će Akile Troju strti,
meni oružje vi njegovo 475
po njegovoj dajte smrti.
Ko nevjerni gos Paride
štetnom plijenom na dvor stupi,
u luku se od Aulide
sva Grecija gnevna skupi 480
Tu tisuću bojnijeh drijeva,
dugo vrijeme čim čekahu,
ili s vjetrom suprotiva,
ili s nijednijem vjetrom stahu.
U to težak udes ište, 485
da Dijani za svijeh trude
Agamemnon svetilište
prave od kćere spravit bude.
Roditelj se srči tomu,
ter udese zle proklina, 490
u srcu se kraljevskomu
ne da dobit krv očina.
Po razložnoj ja besjedi
blaga ćaćka skratih muku,
svoje krvi da ne štedi, 495
za pogodit svemu puku.
Ne ću tajat moga truda,
a ti, slavni kralju, prosti,
veoma teška onda suda
bih dobitnik s mom kreposti. 500
Vlas kraljevska, koris puka,
čas bratova, svijeh moljenje,
činiše ti dat iz ruka
drago i milo tve rodjenje.
Ali u majke nje ljubjene 505
pođoh s drugijem ja načinom,
ka dobita bi od mene
ne s besjedom, neg s hitrinom.
Da ste Ajača k njoj poslali,
još bi našijeh množ jedara 510
i mi za jedno šnjima stali
u onoj luci bez vjetara.
Još poklisar vaš hrabreni,
u trojanske pođoh zgrade,
u dvor kraljev uzvišeni, 515
pun čeljadi plahe i mlade.
Tu bez straha i bez stida
rijeh zapovijed vašu općenu,
i tužih se na Parida,
i plijen prosih i Elenu. 520
S Antenorom kralj Prijamo
hotješe nas poslušati,
sve što je naše da imamo,
lijepa Elena da se vrati;
nu Paride s brat j om li udom, 525
i ki u grabši šnjime biše,
prid kraljevskim jedva sudom
silne ruke ustaviše.
Menelao spovjeđ odi,
drug koji si meni bio, 530
u ovoj prvoj trudnoj zgodi,
kako sam se ja podnio?
Diljina je brojit, koju
koriš donijeh vami svima
u žestokom dugom boju 535
bojnom rukom i djelima
Ko se prvi put izbismo,
neprijatelj se grada svoga
drža, i šnjim se ne udrismo
do godišta desetoga. 540
Koja od tvoje hrabrenosti
bi nam koris u ovo vrijeme,
ki se vladaš ne s mudrosti,
neg s rukami junačkijeme?
Ako išteš djela moja: 545
vojsci hranu iskat radim;
nauk davam svijem od boja,
i tabore tvrde gradim;
neprijatelje hitro varam;
gdi je potreba gredem svudi; 550
vitezove razgovaram,
da im dug boj ne dotrudi.
Eto s voljom boga Jova
snom privaren kralj naredi,
da se od grčkijeh vitezova 555
ovi slavni boj ne slijedi.
On se ima čijem braniti;
ali gdi bi Ajač tada?
Što ne teče oboriti
tvrde mire Troje grada? 560
Što junaštvo zaboravi,
čijem najveće on se diči?
Što bijeg djelom ne ustavi,
kad ne umje skladnom riječi?
To ne bješe vele onomu, 565
vele činit ki se resi.
Nu što? U bijegu sramotnomu
ti najprvi bio jesi!
Ja te upazih gdje bježaše,
ter se užegoh vas od srama, 570
ja, gdje jedra odvijaše,
za uteć k rodnijem već zemljama
Tim zavikah od bolesti:
draga družbo, što činite?
s koje zgode, s ke nesvijesti 575
strenu Troju ohodite?
Nakon cijelijeh deset lita,
ah, što biste doma odnijeli,
van prikora vjekovita,
kad biste se sad dijelili? 580
S oviem riječim i s druzima,
ke mi boles na um stavi,
ja se na kraj činih njima
iz bjegućijeh vratit plavi.
Kralj smetenu družbu skupi, 585
Ajač usta ne otvori,
a Tersite tamni stupi,
i do kralja svijeh prikori.
Ja pedepsah zla čovjeka,
pak besjedeć s mnogom dikom, 590
na pedepsu protivnika
srce vratih svijem bojnikom.
Djela od tada Ajačova,
sva se moja mogu reći,
priko moirskijeh ki valova 595
zabranih mu doma uteći.
Nitko od Grka s tobome,
ni se druži, ni se štuje,
a Diomede sveđ sa mnome
i druži se i svjetuje. 600
Nije mala dika i scijena,
iz neizbrojne naše družine
od viteza tač hrabrena
bit izabran nad sve ine!
Šnjim se smion ja uputih, 605
gdi me bješe sreća iznijela,
po strašivijeh noćnijeh putih
neprijateljska prežat djela.
U tmastomu putu tomu
ma desnica zlu smrt poda 610
zlom Dolonu trojanskomu,
ki, kako i mi, bješe uhoda,
nu ga usilih ja najprije,
(što zatajat on nastoja),
da mi otajna sva spovije, 615
ka mišljaše huda Troja.
Sve uzaznah, ni mi osta
druge stvari uhoditi,
i jur mogoh, slavan dosta,
na tabor se k vam vratiti. 620
U šatore nu Rezove
smjeh uljesti vrhu tega,
i dvorane sve njegove,
i s dvoranim sharah njega,
ter dobitnik pun svjetlosti, 625
bivši satro kralja ohola,
k vam dojezdih u radosti
vrh otetijeh svijetlijeh kola.
Ektor hudi zlom Dolonu,
zdravo ako se k njemu vrati, 630
bješe obećo za noć onu
tvoje, Akile, konje dati,
a da meni grčke glave,
po kom pade Dolon kleti,
sad ne dadu tve naprave, 635
neg da ih AjaČ bude uzeti?!
Kud silnoga Serpedona
s mene ohodim vojske strene,
i Alkandra, i Nemona,
i Karopa, ubodene. 640
Snažna isjekoh ja Cerana
i Alastora vrla šnjime,
i Toona i Pritana
probih kopjem viteški me.
Kresidamanat i Hromijo 645
po men osta trup bez glave,
Enom, Ifit, bojni Alijo,
i množi ini manje od slave.
I ja imam plemenite
na dostojnu mjestu rane: 650
prsi moje svi pazite
vam na službu zapisane;
a protivnik moj oholi,
ki se vas vijek kolje i bije,
kaplje krvi još ne proli, 655
na prsijeh mu rane nije;
na onijeh prsijeh, ke vam svima
pohvali se, da postavi
proć plamenim trojanskima
n obranu našijeh plavi! 660
Ja ne zlobim djelo vrijedno;
ali što se ne pohvali,
da smo bili šnjime u jedno
u istom trudu i mi ostali?
Pod oružjem Akilovim 665
i Patroklo, slavni u vike,
s mnogijem inijem vitezovim
s drijeva otjera protivnike.
Proć Ektoru još bojnomu
sam da se je našo scijeni; 670
ko da devet proć istomu
ne bijahmo poć spravjeni?
Nega iznese sreća prva,
nu zatočnik izabrani
s Ektorom se vas dan rva, 675
ni ga dobi, ni ga rani.
Ah, nesreća naša prika,
spomena mi čini mriti,
kad svijeh Grka štit i dika
pade, Akile glasoviti! 680
Nije mene ustavilo
tad cviljenje ni plač ljuti,
da ne budem slavno tilo
s crne zemlje podignuti.
Vrh ramena, vrh ovoga, 685
vidjeste me svi gdi nosim
tijelo Akila hrabrenoga
i oružje, ke sad prosim.
Podobna je snaga moja
za tegotu tač veliku, 690
i još imam pamet, koja
dar će poznat vaš i diku.
To li je majka Akilova
vjekovite željna slave,
isprosila u bogova 695
sinu svijetle sej naprave,
da se sada bez pameti
pripros vojnik njima odije,
ki prilike razumjieti
slavnu u štitu ne umije 700
gdje se paze puni uresa
i razliku puni gizde,
zemlja, mora i nebesa,
gradi, otoci kobne zvizde?
Nesreća se tva potače 705
iskat ures toli mio,
ki bi sasma, o ludjače
tvoju pamet oslabio.
Još me obada, da sam trude
bojne ktio ubjegnuti, 710
nastojeći, da me bude
svijem zagrljen boj minuti.
Peleova slavna sina
u istom grijehu sa mnom drži.
Ako ckniti bi krivina, 715
od Akila ja bih brži.
Ako je hinit zla stvar bila,
oba dva smo mi hinili.
Nega hinit majka mila,
mila ljubi mene usili. 720
Nim na službu prvo vrijeme,
vam podasmo život ini.
S drugom toli hrabrenijeme
drago je bit mi u krivini.
Al' Akila hitri Uliše 725
umje odkriti i poznati;
Ajač bojni ne usudi se
hitra Ulisa odkrivati.
Nu nije čudo, da na mene
zloban ludjak zlo govori; 730
i vas istijeh bez nescijene
za jedno sa mnom psuje i kori.
Pravi, da sam Palameda
ja pravedna obadio,
a na vašu čas ne gleda,735
od kijeh je sudjen bio.
Ajače ga prava čini,
gdi svjedodžba bi očita,
gdi on isti svoj krivini
nije mogo naći štita. 740
Njegovu ste zloću hudu
vi vidjeli, a ne čuli,
i za pravi bit u sudu
rukom mito nje tegnuli.
Ne držim se još za kriva, 745
što na Lemnu ognjenomu
Filoktete sam pribiva:
vi ste u djelu sa mnom tomu.
Za što moji svjeti bibu,
na otoku da ostane, 750
da u pokoju mirnu i tihu
smiri boles ljute rane;
našu volju on posluša
i u životu jošte stoji,
čim se očito pozna i kuša, 755
da su vjerni svjeti moji.
Ali pokli prave sada
od proroka našijeh svjeti,
da bez njega Troje grada
ne možemo mi uzeti: 760
po viteza uvrijedjena
čemu mene odpravljate?
Neka mi Ajač bude izmjena,
trude Ajaču sej podate,
da on bistrom svom mudrosti, 765
i kroz slatke sve besjede,
njega, za sve gnjivna dosti,
smiri, utaži, i dovede.
Prije će Xanto na zad iti,
Ida ostati bez dubrava, 770
prije će se umiriti
s Trojom grčka sva država,
neg da ludos Ajačova
u općene naše trude
od razuma Ulisova 775
korisnija nami bude.
Kuni bolni Filoktete
vitezove, kralja i mene;
želi, prike pun osvete,
nam poraze ne izrečene; 780
budi moje krvi žedan,
i sve tuge naziva mi;
niko drugi, van ja jedan,
ne privede tebe k nami.
Toliko sam strijele tvoje 785
s tobom imat namislio,
koliko sam klete Troje
jur dohođne sreće odkrio.
Ja proroka smjeh Helena
i božicu ugrabiti, 790
bez ke vijeku Troja strena
ne mogaše od nas biti.
Hitri Ulise, ne Ajače,
ki se snagom hvali svudi,
neprijateljske među mače 795
noćno u Troju poć se usudi.
Hitri Ulise smje uljesti
u najtvrđe grada zgrade,
i u tvoj crkvi s dobre česti
oteti sliku tvu, Palade. 800
Hitri Ulise u slobodi,
za dat Grkom vječne dike,
donije vječni tvoj stup odi
kroz neizbrojne protivnike.
Da ja nijesam po mom trudu 805
ova djela učinio
Ajače bi sad za ludu
sedmostruki štit nosio.
Onda, onda vami u ruke
pridah Troju poharanu, 810
kad hrabrene pun odluke
ugrabih joj svoju obranu.
Ne mrmori, ni pogleda,
ni mi kaži u ovem broju
moga druga Diomeda; 815
i on ima hvalu svoju.
Sam Ajače, ni ti ne bi,
kada od plama drijeva obrani:
mnogo u družbi vojske tebi;
moj bi jedan drug izbrani. 820
Ki, da ne zna, da je veća
stavna pamet od jakosti,
i da se ova svijetla odjeća
ima dati po mudrosti,
i on, i ova sva gospoda 825
prosil’ bi ju sada šnjime,
i vedrinom tebi od roda
slična i djelim hrabrenime.
Nu za mene počastiti,
ni ju žude, ni pitaju, 830
a to er ures ponositi
od pameti me poznaju.
Rukami se ti bojnima
mož’ pravedno hrabren zvati;
nu potrebu tva svijes ima, 835
da ju budem ja vladati.
Ti imaš snagu bez pameti,
malo znanja, vele moći;
ja umijem prividjeti
mojijem znanjem, što ima doći. 840
Ti se biješ; vrijeme od boja
kralj sa mnome izabira;
tvoja jakos, pamet moja
nas pomaga, Troju stira.
Ko vladalac hrla broda 845
svijeh vozača množ nadhodi,
ko je veći vojevoda
od bojnika, kijem gospodi:
ja nadhodim tebe tako;
pače u snažnom mome tilu 850
pridobiva srce jako
jake ruke moć i silu.
Tim, gospodo, vašoj straži,
a za službu svu veliku,
svaki se od vas haran kaži: 855
prošenu mi dajte diku.
Za vas trudih mnogo lita,
i sve dobih trudom smeće;
po meni je priđobita,
mogu rijeti, Troja veće. 860
Za ufanja vas molju općena,
za Prijamove mire bile,
kijem je svrha jur spravjena
od osvetne naše sile,
za božicu njimi otetu, 865
i ako se još što ima,
za porazit Troju kletu,
vršit smjenstvom i svjetima:
uslišite me požude.
I ako volje ne imate, 870
da oružje moje bude:
Paladi ga slavnoj date.
AGAMEMNON:
Razloge ste čuli veće,
0 gospodo grčka izbrana,
jedna i druga koje strana 875
reče, za imat svijetle odjeće.
Sad vaše osude
slobodno recite,
ter, pravo ko bude,
u okolo sudite. 880
Menelao, brate moj,
najprvi kaži ti,
tko ima svijetlo toj
oružje nositi.
MENELAO:
I Ajače svake hvale 885
1 Ulise dostojni su,
nu se imaju sej naprave,
razumnomu dat Ulisu.
On nevjernijem Trojanima
smje Paladu ugrabiti, 890
čim do skoro Troja ima
poharana od nas biti,
tim ne samo on dostoji
svijetlo oružje imat ovo,
neg, sve što se naše broji, 895
razlog ište, da je njegovo.
Sve što je gdje zlata
i blaga na svijeti,
podobna nije plata
junačkoj pameti. 900
AGAMEMNON:
O starče Nestore,
koga svijes slavnu svud
bojnici svi dvore,
rec’, koji tvoj jes sud?
NESTOR:
Mudrom se Ulisu 905
oružje dat ima,
nego vi trudi su
korisni nad svima;
u boju stavna svijes
veomi pomaga, 910
i vele jača jes
hitrina, neg snaga.
AGAMEMNON:
Razumne su tve besjede,
0 Nestore vrijedni i znani;
što ti veliš, svud poznani 915
i hrabreni Diomede?
DIOMEDE:
Vrijedni Ajače svom jakosti
kako zvijezda svijeto siva;
nu ga Ulise svom mudrosti,
kako sunce, pridobiva. 920
Njegovijem sam ja djelima
i od njegovijeh svjedok truda,
ke sam gledo mojim očima,
drug er mu sam bio svuda.
Tim se nemu svijetla odjeća 925
rad bojnoga poda znanja;
od snage je mudros veća,
desnica se glavi klanja.
AGAMEMNON:
O hrabreni Merione,
ki kraljestvu slavne Krete 930
davaš mudre svijem zakone,
daj nam i ti tvoje svjete.
MERIONE:
I moja je miso ova,
i ostalijeh svijeh bojnika,
da je mudros Ulisova 935
od uresa nam velika,
tim oružje dajmo njemu,
neka znaju svi Trojani,
ko su skupu u našemu
počastjeni ljudi znani. 940
S Evripilom Toant slavni,
i moj zemlak Idomeneo
slijediti su moj sud spravni,
i vrijedni Ajač Ojileo.
IDOMENEO:
Ako se ima jakos sama 945
u ovem sudu sad gledati,
svak će hotjet među nama
ove oklope slavne imati,
nu pokoli mudri Ulise
vrhu snage ima s nebi 950
znanje, kojim sva služi se
vojska naša u potrebi:
njemu se ova daj naprava,
jer tko časti znane ljudi,
čas samomu sebi dava, 955
i svak časna njega sudi.
EVRIPILO:
Za Paladi biti harni,
koju iz Troje on donese,
dobrovoljni, blagodarni,
dajmo Ulisu slavne urese. 960
Tko časti onoga,
ki je drag višnjemu,
poštuje taj boga
i dava čas njemu.
KOR:
Hrabreno oklopje
Ulisu svak dava,
on je štit i kopje
i naša čas prava,
njegova mudra svijes
i bojne zrak vlasti 970
dostoji taki ures,
tej dike, tej časti.
AGAMEMNON:
Kada tako vi sudite,
i ja slijedim vašu osudu;
uzmi odjeće ponosite, 975
mudri Ulise tvomu trudu.
I ko dosle krepos tvoja
nas pomože veće krati,
do svrhe nas trudna boja
tako nastoj pomagati. 980
ULISE:
O hrabreni vitezovi,
o kreposni nad sve ostale,
koje mogu za dar ovi
vam podati časti i hvale?
Višnji vam dao zgara, 985
da brzo vaša vlas
zlu Troju pohara
i svu nje oholas;
a sa svijem mislima
na službu vam budi 990
ma jakos, pamet ma,
i moji svi trudi.
AJAČ:
Britki mače, ti me osveti
od nepravde ove i zloće!
Je da i tebe meni oteti 995
hudi Uliše riječim hoće?
Ti, veće krat slavan ki se
u trojansku krv omasti,
moje krvi sad napij se,
tvom gosparu probij prsi. 1000
Nitko bojna neće Ajača,
van Ajače sam dobiti,
svoje od ruke, svoga od mača
on pogubljen ima biti.
KOR:
Pade, ubi se! Srdžbo kleta, 1005
nesmotrna, nerazložna,
porodice od svijeh šteta,
na poraze sve podložna!
Kratka nesvijes ti si zvana,
nu žestoka i ognjena, 1010
koja, kad mož’ bit vladana,
dostojna si bit hvaljena;
nu kad nijesi ustegnuta
svijesnom uzdom od razbora,
od mora si plaha i ljuta 1015
i od trjeskova vrlijeh gora.
Ah, koliko pod nebesi,
ubojice ljudska vrla,
ti gradova svijetlijeh jesi
potamnila i satrla. 1020
Ah, koliko vrijednijeh ljudi,
ke ti drža pod tvom vlasti,
tvoj pridobi ogajn hudi,
i u zla teška čini upasti.
Nedobitni sada Ajače, 1025
koji može veće krati
silna Ektora plame i mače,
Jova i Feba uzdržati,
s tebe svojijem sam rukama
sebi život ktje skratiti, 1030
čim ne uzdrža tvoga plama,
čim se tebi da dobiti.
Ajač izgled budi do vika,
umrlomu što se zgodi,
kojijem vlada srdžba prika, 1035
ki sam sebi ne gospodi.
