Na grani kad stoje od duba zelena
* * *
Na grani kad stoje od duba zelena
ki slavic uspoje sva pjen'ja medena,
tad stari plač svoj, znaj, ponavlja u sebi,
ki njekad na svit saj patit mu trijeba bi,
i cvil taj on slidi toliko na sviti,
koliko jur vidi da može cviliti.
Tako ja, kad poju nebavac pjesnim tim,
ne poju, nu broju me tuge, ke patim.
|
|
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dinko Ranjina, umro 1607, pre 417 godina.
|