Mola Mare, ne ženi mornare

* * *


[Mola Mare, ne ženi mornare]

Mola Mare, ne ženi mornare,
mornarice sve su odovice!

Zapis: Labin, 23. X. 1952.,
L. Taš, rkp. INU 83, br. 14. Kazivao Marijan Milevoj,
rođ. 1922. u Labinu.

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg


Napomena

Prema tome mornari, jer u ovoj pjesmi-poslovici mornarica je mornareva žena, nisu poželjni muževi. Za vrijeme brodova na jedra, ne osobite tonaže, svakako je bilo više brodoloma kao i uopće nesreća na moru nego danas. Evo kako o tome pjeva jedna narodna pjesma s otoka Premude[1]

Lipo nam je pod Premudu more,
još je lipje ono drago moje.
Imam rožu, koju san nabrala,
nimam draga komu bih ju dala,
nog jenoga na moru mornara,
komu glava na konopu spava.
Ne ženi se, mlada, za mornara,
već se ženi, mlada, za kopača,
kopač ti je svaku večer doma,
tužan rnurnar nanke[2] na godišća,
murnaru su ruke od katrana,
kopaču je motika lašćava,[3]
mornarica na pol udovica,
kopačica živa pijanica.
Kopačica kaže mornarici:
»Mornarice, napoj me vodice,
ja ću tebe vinca i rakije.«

Naša je pjesma-poslovica možda dio neke pjesme nalik ovoj premudskoj.

Varijante iz raznih publikacija te istarskih rukopisnih zbirka

Референце

  1. O. Delorko, »Narodne pjesme sa zadarskih otoka«, rkp. INU 133/1958, br. pjesme: 17.
  2. prema talijanskoj riječi neanche, niti.
  3. svijetla

Извор

Istarske narodne pjesme, uredio, napisao uvod i prozumačio Olinko Delorko, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, Narodno stvaralaštvo Istre, knjiga 2, 1960., str. 187-188.